уторак, 25. октобар 2011.

Pavićeve priče...

Kad pričam o piscima, ne volim da koristim prošlo vreme, npr. bio je,
mada je tako pravilno ako čovek nije među živima - zato što verujem
da pisac  živi kroz svoja dela, sve dok ga čitaju..

Milorad Pavić, naš veliki pisac 1929. -2009.ostaće poznat kao pisac nelinearn, interaktivne proze - romani, priče, drame. Sa razlogom, jedan od najčitanijih pisaca sa Balkana, čija su dela prevedena na više od trideset jezika.

''Nije mala stvar ako kažemo da nam je poslednjih nekoliko vekova bio prekinut radoznali pogled u mitološku vizantijsko - slovensku baštinu,
čiji se izvori tako dobro naslućuju
 iz Pavićevih priča''B.Vukadinović



Slede Odlomci  iz njegovih knjiga





Strašne ljubavne priče






..'' Kažu da se mržnje živih pretvaraju u ljubavi umrlih, a mržnje pokojnika u ljubavi živih''...





...''I za sreću treba biti obdaren, treba imati sluha kao za pesmu ili igru.
Zato mislim da je sreća nasledna''...





...''Misli su začin duše''..




...''Sneg je uvek beo, ali je svake godine drugačiji. Tako je i s ljubavlju.
Nije važno koliko je stara, nego da li se menja ili ne. Ako kažeš - moja ljubav je već tri godine ista, znaj da ti je ljubav umrla.
Ljubav živi samo dok se menja.
Kad prestane da se menja - to je kraj''..






Pavić o prstima
-desni palac - to ste vi
-levi palac - vaša ljubav
-desni srednji - vaš prijatelj
-levi srednji - vaš neprijatelj
-desni domali - vaš otac
-levi domali - vaša majka
-mali prsti decu - mušku i žensku
-a kažiprsti - pretke





Mali noćni roman 







...''Uzela je njegovu šaku, otvorila je i zagledala se u nju kao da gata -
Trg Slavija ti je u korenu šake, na mestu koje treba pritisnuti ako te zaboli ono što je sada u meni. Reka Sava odgovara prostoru između kažiprsta i palca, a tu se stiču bolovi vrata. Tvoj kažiprst pokriva Knez Mihailovu ulicu i označava prehladu i živce. Srednji prst dopire Jovanovom ulicom  do Kule Nebojše i pritisak na njega ublažuje bol sinusa i čula njuha. Stomak negde na Trgu Terazije meri vreme u korenu kažiprsta, gde kuca žila. Najzad, domali prst stiže do Dunavskog mosta označavajući čulo sluha, a mali prst Takovskom ulicom noseći bolove ramena i slepog creva. Linija tvog života ide preko Savskog mosta i tu se na mostu ili prekida, ili vodi dalje na Sever. Upamti sve ovo, jer ako te zaboli uho, pređi Dunavski most i biće ti bolje, ako ti oboli rame, siđi Takovskom ulicom i izlečiće te..
Ali, bolesti nisu jedini razlog što ovakve stvari treba znati. Ulice grada imaju kao brodovi svoj kurs, one plove prateći svoja sazvežđa - jedne na Jug u znaku Raka, druge u znaku Vodolije na Istok, treće idu za Blizancima... Zahvaljujući ovoj vezi ulica i tvog tela sa zvezdama, u tvom dlanu mogu se videti tvoji putevi i tvoji morekazi. Pa ipak, grad nije u tvojoj šaci, nego si ti u šaci tog grada. Vezan si za njega kao mačka za kuću i od njega ne vidiš ništa drugo. Van njega nikada nisi sastavio ni dva godišnja doba. Nisi se ni okaljao zemljom kako valja. Ostao si pod tim gradom kao one žene što ostaju celog života pod istim čovekom ne misleći da li ih taj čovek želi i hoće''....





Panorama Beograda 1903.


Prvobitni izgled starog savskog mosta 1898.

Pogled na Savu sa Kalemegdana 1900.

Slavija-1910.

Terazije




...''Ima žena koje vole samo sinove i ima drugih, koje vole samo muževe.
Problem je u tome što žena oseti odmah čoveka kome su ženska usta brkovez.
Sve žene idu uvek na iste i izbegavaju uvek iste. Kao ona mesta na zemlji gde pas nikada neće zalajati.
Tako jedni bivaju triput voljeni - najpre kao sinovi, potom kao muževi, pa najzad kao očevi, dok druge, one koje nisu volele matere, neće voleti ni žene ni kćeri''....




Srpske priče




...''Kada su Adam i Eva proterani iz Raja, oni su silazeći niz Dunav
(jednu od četiri rajske reke) došli do prve noći na mesto gde danas stoji Beograd. U Raju oni nisu
nikada videli noć, ni osetili vetar, i začudili se svojoj sanjivosti i hladnoći. Zabili su po lakat u tle
pod sobom i zaspali prvi put. Sanjali su nebeski beli Grad iz kojeg su prognani, ali ga nisu
dosanjali: svako od njih videlo ga je u snu kao kroz maglu i na svoj način u zavisnosti od vrste
prestupa zbog kojih su prognani. Od toga je na mestu otisak od Adamovog lakta ostao plići, a od
Evinog dublji. Kada su se probudili, bili su odvojeni vodom. Dok su spavali, gonjena Zapadnim vetrom
izmeću njih je protekla reka Sava i ulila se u Dunav. Posle toga na tvrdoj obali, na Adamovoj
senci podignut je Adamov grad, a meka obala je ostala prazna. Kule tog grada bile su tako visoke
da su im senke prelazile na drugu obalu Save. Kada ih je 6547. godine jedan nalet vetra srušio
najavljujući neprijateljske vojske i glad, komadi kamena preleteli su vodu i pali na drugu stranu. To
je Grcima dalo ideju. Povlačeći se pred neprijateljem iz Grada, oni su brodovima preneli i kamen
preko vode na levu obalu Save, na meko Evino mesto i tu, gde kamena nije bilo, sagradjen je od
donetog materijala Evin Grad. Kada su trideset Godina kasnije opet osvojili ušće Save u Dunav,
Grci su tamo zatekli varvare, i nova imena gradova sa obe strane vode. Gradove su bili pokrstili Sloveni. Adamovom Gradu dali su naziv Beograd - prevodeći ime Adam s G
grčkog prema reči „adamas" koja obeležava svetao i tvrd kamen (kremen ili dijamant), a Evinom Gradu dali su ime Zemun ili Zemljin Grad prevodeći reč Adam sa hebrejskog, jer tamo ta reč označava zemlju ilovaču. Grci su tada onaj preneti kamen
vratili natrag preko reke i obnovili Beli Grad, ali ovoga puta vodili su računa da ne bude previsok.
Zato su na ilovači s druge strane vode ostavili jedno „rebro" kamena da se održi i Zemljin Grad.
Tako je od Beograda načinjena varoš Zemun kao Eva od Adamovog rebra''...


Zemun panorama1926.

Pogled na Dunav sa Trga 1920.

Savska obala 1900.




...''Osetiš li u sebi plamen, trči - jer ne znaš kada će se ugasiti i ostaviti te u mraku''...





Kratka istorija Beograda






..."Ko hoće da osvoji tvrđavu, mora najpre da osvoji svoju dušu. Put kroz sopstvenu dušu vodi nas i do Beograda, jednog od najstarijih i najčešće rušenih gradova sveta. Kada je Korbizije rekao za Beograd da je najružniji grad na najlepšem mestu, imao je pred sobom samo rezultate tih viševekovnih rušenja. Oni koji danas vole i poznaju ovaj grad, ne poznaju ga na osnovu onoga što su u njemu videli ili dotakli. Njegov najveći i možda najlepši deo je onaj koji je netragom iščezao, pa ga više nikada nećemo videti, snimiti ili dodirnuti"...





Bartlet 1842,pogled na Kalemegdan sa Velikog ratnog ostrva
photo:google.com, http://www.staribeograd.com/,

3 коментара:

  1. Volim Pavica..moja mama iam celu zbirku:)
    Inace brat mi je zi nase knjizare u Cikagu(gde poslovno ode par puta godisnje), "Bubamara' u Cikagu doneo knjigu :Beograd koga vise nema" kojoj sam se neobicno obradovala.Draga moja kao i tvom postu uvek;)

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala,draga Dzoli...Uvek mi ostaviš neki sladak komentar:)

    ОдговориИзбриши
  3. Zaista mi je drago što si otkrila moj blog, jer da nije bilo toga, ni ja sad ne bih sa uživanjem čitala o Paviću, mom omiljenom piscu.
    Volim da čitam, uglavnom sve, ali kad zaista poželim da pročitam nešto dobro, Pavić je uvek broj jedan. Dopada mi se njegov stil pisanja, razmišljanja, spajanja svega u jednu celinu, jer to i jesmo, na kraju krajeva, zar ne? Deo prošlosti, sadašnjosti, budućnosti, deo života, smrti...
    Pavić je čovek koji je zračio posebnom energijom, koji je imao izuzetnu harizmu, što se videlo i u njegovom pogledu i u držanju.

    ОдговориИзбриши