четвртак, 24. јул 2014.

Šta videti na Kopaoniku...






Kopaonik, moja asocijacija na  "kiseonik". :)
Sem toga, najveći zimski skijaški centar u Srbiji.
Ovaj planinski gorostas, po mom mišljenju, je  ipak lepši leti i zato ga,
kod god mogu, leti  posećujem.
Leta na Kopaoniku su veoma prijatna, moglo bi se reći, hladnjikava.
No uprkos toj činjenici kada se svi u gradovima žale na nepodnošljive vrućine,
Kopaonik je leti slabo posećen, nažalost.
 Mnogo puta sam čula mišljenja  ljudi da ne znaju šta bi radili na planini leti,
jer znaju da ne mogu skijati.
Na sreću, ima mnogo drugih interesantnih stvari na planini
u kojima se može  prilično  uživati.

 Postoje odlične internet stranice o Kopaoniku,
gde se putnici-namernici mogu pravovremeno  informisati o smeštaju, restoranima, izletima.

  http://www.kopaonikonline.com/sr/
 http://www.infokop.net/
 http://www.npkopaonik.com/
http://www.kopaonik.rs/


Ovaj post namenjen je onima koji iz nekog razloga Kopaonik nisu posetili ili nisu to radili leti,
već samo zimi, pa verujem da su ostali uskraćeni da posete neka dragocena mesta,
npr. rezervate koji postoje na Kopu,
ali koje zimi nije baš uvek jednostavno posetiti
- vodopad u šumskom čestaru, svetilište u steni, reku koja nestaje,
plutajuća ostrva, 
  slapove na rekama,  gejzir itd.
Iz tog razloga, sve fotografije i informacije biće objedinjene u jednom, dužem postu,
koji će biti podeljen u tematske celine, pa će slike govoriti pre nego reči.




Vrhovi Kopaonika


Najveći izbor smeštajnih kapaciteta,  restorana, atrakcija je smešten na Vrhovima.
Od predivnog  Grand Hotel i Spa (MK Mountain Resort), Family Hotel Angella,
Hotel Putnik, Hotel Club A, Srebrnac itd.
do apart hotela - kao što su Kraljevi Čardaci Spa i drugi,
 mnoštvo apartmana, odmarališta.

Leti na Kopu, naročito na vrhovima, možete jahati, pešačiti brojnim pešačkim maršrutama,
 iznajmiti bicikl i voziti se, kupati se, sunčati na nekom od bazena ili spa centara, voziti se gondolom do najvišeg Pančićevog vrha na visini 2.017 metara i uživati u razgledanju kopaoničke flore, oblaka, baviti se tenisom, voziti bob na šinama, odbojkom na pesku, paraglajdingom, raftingom, planinskim biciklizmom ili jednostavno samo odmarati u nekoj ležaljci opijeni svežim zrakom i planinskim suncem ili na kraju, uživati u nekom lokalnom gastronomskom specijalitetu kakve su šnicle od kopriva, pita od borovnica i slični.







Grand Hotel i Spa, Kopaonik






























u vreme naše posete održavao se Yubac basketball camp





čita se punim plućima :)

family selfie :D













































 Metođe



visina 1450 m
Pešačkim stazama možete doći do svetilišta Metođe.
Smešteno je ispod tzv. kanjona, ispod Belih (Orlovih) stena.
Prelepa šuma, nestvarno lepi pejzaži, mir i tišina kakve samo šuma ima.
Reč je o hrišćanskom svetilištu iz III veka, iz rimskog perioda,
koje je uklesano u stenu.
Stanovnici ovih krajeva su se  u tzv. zbegovima krili od Turaka
pa tada i napravili crkvicu koju su posvetili svetom velikomučeniku Metodiju
koji se vekovima, pa i danas, praznuje 3. jula.

 Kad se sa obronaka Metođa krene Gvozdačkom rekom naići ćete
na gejzir visine nekoliko metara, koji se pojavio pre nekoliko decenija i ustalio se.
 Količina vode, pa i njegova visina se ne menjaju.

Legenda o javorima
Na drugom kraju, u Krivoj reci, na obroncima Kopaonika,
je  crkva svetog Petra i Pavla sagrađena u 17. veku.
 Zaklonjena je javorima o kojima postoji legenda
da su ih posadile tri devojke koje su bežale od Turaka haračlija.
Navodno, Turci su im ostavili vremena da se spreme
ali su one bile odlučne u nameri da pobegnu.
Pošto su dobro poznavale planinu, utočište su pronašle kod ove crkvice,
a da bi je sakrile, one su tri javora izvadile i presadile ispred crkve.
Turci ih nisu nikako mogli naći.
Ali naravno, uvek u nas postoji to "ali" što nam sreću kvari -
jedna porodica iz njihovog sela je zarad izvesnih beneficija
otkrila Turcima gde se devojke nalaze,
te su tri devojke jedne zore odvedene kao danak u krvi.
Tri javora su ostala i opstala da pričaju priču pokolenjima.





kolima možete doći najdalje do ove table, dalje samo pešaka
















Brzeće

Jedan od meni najdražih delova Kopaonika je upravo Brzeće,
 mnogo pitomije, toplije, sa mnogo manje maglovitih i kišnih dana nego na vrhovima,
 pa je za porodice sa malom decom koja npr. imaju alergije i bronhitis,
ovo verovatno klimatski mnogo bolja solucija od samih vrhova,
zbog blaže i ujednačenije klime.
Takođe, blizina bruskih sela sa domaćim mlekom i ostalim "domaćim" proizvodima
 je i još jedna od pogodnosti Brzeća.

Veliki broj kvalitetnih smeštajnih jedinica, od hotela Junior,
do odličnih privatnih apartmana kao što su Pahuljica, Ivanović, Vicko i drugi.


 http://www.kopaonikpahuljica.rs/
 http://www.kmturist.co.rs/prodaja-6-Apartmani_Pahuljica.html

 http://www.vilaivanovic.in.rs/brzece.html
 http://www.kmturist.co.rs/prodaja-5-Vila_Ivanovi%C4%87.html

 http://ivannbrus.wix.com/kuca-za-odmor-vicko
 http://www.kmturist.co.rs/prodaja-7-Ku%C4%87a_za_odmor_Vicko.html


U Brzeću postoji i odličan etno restoran Koliba,
prodavnica i stalna autobuska i kombi veza sa okruženjem.


















































Vodopad Jelovarnik

mapa (gledati mesto Zaplanina ili Ravnište)

Leti posetiti Kopaonik, a ne napraviti izlet do vodopada tj. rezervata Jelovarnik
(na istočnoj padini na 1200m n.v.)
 bila bi prava šteta.
Gledajući kartu do ovog vodopada može doći i stazom sa Vrhova,
preko Nebeske stolice, ali ja nisam išla iz tog pravca
i nekako mislim da je to za veštije planinare.
Ponajbolje ako ste odseli u Brzeću (18 km od vrhova), onda možda možete i pešaka.
Desno skrenete kod prevoja ili spomenika Mramor i još 5 km putem.
Put je da  takav da možete i kolima ići, ali oprezno
 jer moguće je naići na neki deo odrona ili neko stablo koje je od oluje palo.
U tom slučaju, samo nastaviti pešaka.
Na pola puta naićićete na jedan zaseok i možda na poneki policijski auto,
jer je ovo granično područje
 Srbije i njene južne pokrajine Kosovo.
Vodopad je najbolje posetiti u prvoj polovini dana, jer je šuma (bukve, javora i smrče),
toliko gusta da se nebo ne vidi, pa nije baš bezbedno verati se po mraku.
Zato je najbolje krenuti izjutra, pešačiti, provesti dan u ovom rezervatu
 i izaći iz šume dok ima sunca.
Osvetljenja nema, a ni bilo kakve mreže mobilnih telefona iz Srbije ne rade,
što bi, zlu ne trebalo,
mogao da bude potencijalni problem ako nekome treba pomoć.

Ovaj vodopad je otkriven tek 1998. godine. Do tada za njega su znali samo pastiri i meštani tih malenih zaseoka. Čak ni veliki poznavaoci ove planine Pančić, Cvijić, nisu bili upoznati sa ovim skrivenim blagom. Vodopad su zvanično registrovali stručnjaci Geografskog društva 1998. godine, koji su i utvrdili njegove glavne karakteristike. Planinari tvrde da je ovaj vodopad otkrio britanski režiser Timoti Bajford dok je lutao po Kopaoniku.
Postoji podatak da su ga javnosti predstavili bračni par Đokić,
tada postdiplomci Rudarskog fakulteta, rodom iz Brusa.

Na putu od Marmora do ovog vodopada naići ćete i na putokaz Rezervat Duboke, gde se takođe možete penjati kaskadama i uživati u lepoti ove misteriozne reke.

Jelovarnik je danas prirodni rezervat vodopada, flore i faune na površini od 57 hektara.
Ubraja se u red najviših vodopada Srbije.
Protok je u suvim danima oko 25 l/sek, a kad se topi sneg ili pri jakim kišama, zna da naraste i do 450l. Tada se pod snažnom rekom izgube 3 kaskade i ogromna vodena masa 70 metera visine slije se u jedinstven vodopad.  Primiri se u podnožju na 1.215 metara nadmorske visine, da bi potom kao potok otplovio u reku Toplicu.
 Izgrađeni su drveno stepenište, pristupni mostovi i staza za prilaz vodopadu,
mada su u trenutku moje posete bila primetna neka oštećena na stepenicama
 i dosta polomljenog drveća, kao posledica neke olujne kiše prethodnog perioda.
Verujem da će se to popraviti.

Po zvaničnim podacima Geografskog društva, koje ga je istražilo,
 Jelovarnički potok nastaje iz sedam izvora  manje izdašnosti,
koji se nalaze na visini od oko 1.740 metara.
Slivna površina ove vode, na kopaoničkim brdima
Nebeska stolica i Beđirevac,
 jeste oko 2,2 kilometra.

Ovaj kraj obiluje legendama, koje se vekovima prenose,
 pa tako i za ovaj vodopad postoji verovanje
 koje ovoj vodi pripisuje ogromnu moć
 zato što nastaje od 7 izvora,
pa ga meštani zovu još i "slap od 7 suza".

Veruje se da svakog ko se umije ovom  vodom čekaju trenuci sreće u životu, 
naročito one koji su u potrazi za srodnom dušom.
 U tom smislu, upućeni, savetuju  obavezno umivanje ispod slapa
uz obavezno zamišljanje želje,
a  potom spuštanje do podnožja vodopada gde treba da i ta voda  poprska lice
da bi sve bilo uspešno.
Svakako simpatična priča,
a verujem da nije na odmet i umivanje i zamišljanje želje
u ovim bajkovitim krajolicima.
Bajke se događaju samo onima koji u njih veruju, zar ne? :)












Duboka
























Kao što reče moj dragi : "Upoznaj Srbiju, da bi je više voleo"!