четвртак, 26. јун 2014.

ЗАВЈЕШТАЊЕ НЕБА И ЗВИЈЕЗДА...





Има нешто што се на земљи не може, а човјек и народ не могу без тога, 
или ако могу, чедо моје, то нису људи нити је то народ.
Има нешто, чедо моје, што се на њиви не може узорати, 
у ковачници исковати, у шуми разлистати, ни у сну снити, ни језиком изрећи, 
ни мишљу досећи, ни мачем убити, ни у причи испричати.
Има нешто што се на земљи никако не може.
Али сваки човјек над својом главом има своје небо, 
и сваки народ над собом има своје небо. 
Тамо им је све што им није на земљи.
Тамо им је, чедо моје, баш оно што на њиви не расте, 
што се у ковачници не кује, у шуми не листа, 
у ватри не гори, у сну не снива, језиком не изговара, мишљу не досиже, 
мачем не убија, причом не прича.
Заиста, тамо им је све што није на земљи. Тамо је све то могуће.
 Али, чедо моје, не зна то свако и не виде то сви.
Може то само пророк и тајновидац, небознанац и звјездознанац, 
високовидац, дубоковидац и далековидац.
И може то небогледац и неботворац, неботеча и небоходац, 
и још небослов и небословац, па небољуб и небољубац, 
и опет небопловни небопловац и небородни небородац. 
Још ту дођу сви други небољубни и неболетни, 
небодарни и небопримни, небозвани и небојавни, 
и сви они духовњаци и чудаци, и јунаци и мудраци, 
и лудаци, мученици и сретници, неботворни чаробњаци. 
КОЈИ ЗНАЈУ И УМИЈУ ДА УЗНЕСУ ЗЕМЉУ ДО НЕБА, 
ВОЗНЕСУТ ЗЕМЉУ ДО НЕБЕС, 
И КОЈИ ИМАЈУ МОЋИ ДА СПУСТЕ НЕБО НА ЗЕМЉУ.
То су људи који знају да отварају небо. 
Горе је, чедо моје, све што овдје немамо. Горе је све што чекамо.
И запамти, чедо моје, да је човјеково тијело на земљи, а његова душа вије се небом. 
Тако и тијело народа борави на земљи, а душа народа обитава на небу.
Само народ који нема душу нема ни свога неба. 
Небо није празно. Бездан. Коме је небо празно, тај нема душе.
Зато ти кажем, чедо моје мило, нема народа док не задобије своје царство на земљи, ЦАРСТВИЕ ЗЕМАЉСКОЕ,
 и нема народа ако не задобије своје небо и своје царство небеско, 
ЦАРСТВИЕ НЕБЕСКОЕ.
Има људи који припадају само земљи. Ти земљаници одлазе у земљу.
А појаве се људи, или се роде,
који одмах 
ЗНАЈУ ТВОРИТИ НЕБЕСКЕ СТВАРИ НА ЗЕМЉИ И 
ЗЕМАЉСКЕ СТВАРИ УЗДИЗАТИ ДО НЕБА. 
Они припадају небу. Ти небесници и звјездари одлазе у небо и међу звијезде. 
Колико их је тамо, треба погледати у ведру ноћ кад небо озвјезда.
Више их је тамо него на земљи.
Више их је у земљи него на земљи.
Зато ти кажем, чедо моје мило, 
не чине народ само они што живе на земљи, 
него и они у земљи и они у небу. Народ увијек живи између својих гробова и небеса својих.




 iz knjige „Zaveštanje Stefana Nemanje”,
 pisca Mileta Medića

 

понедељак, 9. јун 2014.

Dosije Bogorodica - Vanja Bulić...









Nakon "Simeonovog pečata" i "Jovanovog zaveštanja",
 i treći roman Vanje Bulića "Dosije Bogorodica" sa istim glavnim  junacima :
Novinar Duge Novak Ivanović, njegova koleginica novinarka  Duge - Muška
i policajac Marko Mirković.

Kao i prethodni Bulićevi romani, veoma pitak, jasan, uzbudljiv za čitanje.
Prava knjiga "triler" ili "krimić".
Svi oni koji su voleli da gledaju Herkula Poaroa ili druge filmove po knjigama Agate Kristi, sličnu energiju će naći i u Bulićevim knjigama punih zapleta oko krađa hrišćanskih relikvija.
U ovom slučaju, umesto nekog detektiva sa šeširom i brčićima, u Vanjinim knjigama tj. u likovima glavnih junaka, ja   zamišljam nama poznate ljude, pa  novinar Novak u mojoj mašti dobija lik Vanje Bulića, Muška ima lik Duške Jovanić i policajac Marko lik Marka Nicovića...
I onda je to nekako poznata, dobitna kombinacija za siguran triler ;)


Ovo je knjiga koju možete poneti sa sobom na putovanje,
nije opterećujuća iako prati kriminalne namere vrhunskih kriminalaca,
drži pažnju od početka do kraja.

........................

Blago srpske kraljevske dinastije Karađorđević,
kralj je 1941. godine predao na čuvanje monasima manastira Ostrog u Crnoj Gori.
Božjom promišlju, okupatori su  svo zlato našli i odneli, a ono najvrednije, relikvije,  nisu.
Odatle su nakon završetka rata, ikona Bogorodice Filermose,
ruka svetog Jovana Krstitelja  i čestica Časnog krsta preneseni na Cetinje.
I danas su tamo.

Ono oko čega se u ovoj knjizi pravi zaplet je želja nekih veoma moćnih ljudi
da prisvoje hrišćanske relikvije.
A u toj potrazi ekipa naših hrabrih novinara-istraživača dolazi do još jednog otkrića,
a to je da je sa  ikone Bogorodice Filrmose
(koja je  došla od Romanovih,  preko Carigrada i Rodosa, prethodno),
ali je  za vreme upravljanja Josipa Broza Jugoslavijom,
 sa ikone nestao najvredniji plavi safir ikada nađen  na svetu.
 Safir je bio prikopčan ispod Bogorodičinog grla..
Sem ukradenog safira, oni kojima vrednost relikvija ništa nije značila,
 odlično su znali vrednosti dragog kamenja,
pa je pored plavog safira sa ikone ukraden i niz od 283 dijamanata.
To ni do danas nije nađeno, nažalost.
Postoje indicije da je nešto od toga završilo u riznici jedne veoma uticajne kraljice.


Uprkos svemu tome, što je već ukradeno sa ikone,
 pojavio se neko ko je poželeo da je prisvoji  relikvije po svaku cenu i to je tema ove knjige.



foto by tinamaxima







foto Filermosa  link



..."Stameni kamen, izbrazdan kišom, vetrom, snegovima i vekovima... lepo lice ovog naroda."


..."Pastiru je mjesto uz stado i kad navale čopori gladnih vukova."...


..."Nije slučajno izabrao ruže kao znak raspoznavanja.
Čistač je inteligentan i poruka će mu odmah biti jasna:
 ruža je simbol ljubavi, ali istovremeno se povezuje sa ćutanjem i tajnošću.
Kupidon je poklonio ružu bogu ćutanja kako ne bi razglasio Venerine ljubavne jade.
 Zato je buket u Čistačevim rukama više od zakletve da će velom tajne
biti sakrivena svaka reč."...


..."Krug je kroz istoriju smatran simbolom zaštite, sklada, poistovećivali su ga sa svetinjom.
 U paganskim obredima, ljudi su ivice kruga prskali krvlju.
Vračevi ulaze u krugove i prizivaju bogove, a oko kreveta novorođenčadi i bolesnika pravljeni su zamišljeni krugovi kao zaštita od zlih duhova.
Ali krug može da predstavlja i začarano mesto iz koga je teško izaći."...


..."Boraveći u Crnoj Gori, Bernard Šo je rekao da na svojim putovanjima nije video ništa ni približno lepo kao što je ulazak Rijeke Crnojevića u Skadarsko jezero, nekada zvano Skadarsko blato.
To je izjavio, a nije se usudio da neverovatnu sliku i opiše,
svestan da maštovitost literature ne može nadmašiti maštovitost prirode."...


..."Gledajući Boku s jedne od serpentina, engleski pesnik Džordž Gordon Bajron,
pre gotovo dva veka, u romantičarskom zanosu zapisao je:
- Kada su sejani biseri prirode, na ovom mestu je zahvaćeno punom šakom."...

foto Filermosa  link


..."Princ posmatra horizont tražeći pogledom liniju koja spaja pesak i nebo.
Ili je bolje reći, pomisli, liniju koja razdvaja nebo i pesak.
Koliko je zabluda posejano i koliko tačaka koje spajaju ljude drugi vide kao tačke razdvajanja!
Novi krstaški rat?! Arapsko proleće, kako su politički analitičari nazvali "demokratska previranja"
 u arapskom svetu, već  je odnelo skoro toliko žrtava
koliko svi krstaški ratovi zajedno u srednjem veku!"...



..."Mi smo Srbi sudbinom predodređeni da budemo Istok na Zapadu i Zapad na Istoku
i da priznajemo iznad sebe samo nebeski Jerusalim, a na zemlji nikoga.
Jer - ili ćemo biti svoji, ili nas neće biti."... Sveti Sava



Bogorodica Filermosa

foto link

понедељак, 2. јун 2014.

Tamo daleko - Vuk Drašković...








Dopada mi se knjiga. 
Ne liči na prethodne Draškovićeve knjige, ne liči ni na neke druge pisce, zbog jedinstvene tematike. Pogotovo ne liči na onog Vuka Draškovića, čiji lik i delo znamo iz njegovog političkog angažmana.  Ja sam  sebe naučila da knjige čitam samo kao knjige
(što svima preporučujem),
sa porukom koju nam one nose i potpuno ih odvajam od života autora, jer su one ipak besmrtne i tema ovog bloga. Na mom blogu autori se  poštuju i pominju  kao pisci neke dobre knjige koju sam upravo pročitala. To nije zgoreg napomenuti, jer  ne bih da me neko stavlja u nečiju političku grupaciju ili da mom blogu daje političku konotaciju zbog odlomaka iz knjiga.
...........
Mislim da je pisac ovom knjigom napravio jedan uspešan iskorak u tajanstveno,
u "naše" paralelne svetove, skoro dotakao onostrano, kroz snove koji donose neke odgovore. 
Nekada je podsvest iskrenija i visprenija nego naša svest 
koju smo nasilno ubacili u kalupe i tako je ograničili. 
Kroz životnu priču porodice Maksimović, tj.  Vidana Maksimovića,
 priča se jedna mnogo slojevitija i šira priča.
Sudbina našeg Vidana i njegovih, je preslikana sudbina naše Srbije. 
Čovek, kuća, zemlja - ruševina.
Mnogo gorućih,  stalno aktuelnih tema i problema u nas, je obrađeno u ovoj knjizi, ali suptilno i sa mnogo   metafore. Zato mislim da će je  razumeti ljudi sa naših prostora, mnogo pre i drugačije, nego neko kome nije poznata naša istorija i duhovno biće ovog naroda. Čak mislim da korišćena metaforična poređenja bi strancu učinila ovu knjigu potpuno drugačijom  i gotovo nerazumljivom, zbog piščevog namernog izostavljanja naziva kao što su Kosovo, Evropska Unija i slični i zamenom sa potpuno apstraktnim nazivima  - hacijenda Santancija, Sudnica-Ludnica,  planeta Ofijus, Akvinta, nebeski rulet sa džinom itd.
U ovoj plodnoj književnoj imaginaciji srešćemo se sa pojmom kosmičke sile,
sa brojnim filozofskim temama i pitanjima,
kosmos, život, smrt, kako učiti iz poraza, 
naposletku, kako taj veliki poraz pretvoriti u pobedu.
Naslov veoma emotivan i simboličan "Tamo daleko". 


  http://en.wikipedia.org/wiki/File:Vido-PlavaGrobnica-ploca.jpg

Odmah znamo da je reč o grčim ostrvima Vido i Krf, 
o povlačenju srpske vojske preko albanskih planina, golgoti, 
bacanju tifusom zaraženih hiljada ljudi 
u vode sveto i nebeski plavo Jonsko more
"Plava grobnica".
Period 1915-1916. godine - 
Nekoliko hiljada ljudi izgubilo je život u albanskim planinama od gladi,  hladnoće, zaraze. Oko 140.000 dočekalo je francuske brodove na obalama Albanije, koji su ih prebacili na Krf, za koje su verovali da će im biti  "ostrvo spasa", za neke i jeste bilo, ali za mnoge je  postalo grobnica. Pet hiljada vojnika i civila sahranjeno je na malom ostrvu Vido u blizini Krfa, 
a još nekoliko hiljada položeno je u more, u večnu  „plavu grobnicu“ .


 Saveznički general Žofr je povlačenje srpske vojske okarakterisao kao 
,,Nešto najstrašnije što je istorija do tad zabeležila".

Pesma "Tamo daleko"je verovatno  najlepša i najtužnija himna  naših predaka koji su kosti ostavili u tuđini, gde su se prinudno povlačili napadnuti prvo od Austro-Ugarske i Nemačke, a potom i Bugarske. Tamo daleko u Grčkoj gde cveta limun žut,  svi su je pevali misleći na svoju zemlju Srbiju tamo daleko, na svoju decu, na svoja sela, tužni što je morala doći ta tužna nesretna noć da krenu u  boj. Himna kako za one nastradale, tako i za one koji su se vratili  poput jednog od  mojih pradedova,  Žike, koji je imao samo 8 godina kada je krenuo sa ocem, stricom, dedom i ostalima koji su se mogli mobilisati, put Albanije, do Krfa. Sve je to nekim čudom preživeo tako mali i vratio se kući, nakon proboja Solunskog fronta, majci, kako je obećao da će čuvati svog oca. Ali, nije sačuvao strica i dedu i još mnoge druge.
Večni pomen za sve koji su "tamo daleko"
"Slava jatu besmrtnika, mir pepelu velikana!"
Ne ponovilo se



dečiji hor Kolibri izvodi "Tamo daleko"


povlačenje srpske vojske wikipedia




Odlomci iz knjige "Tamo daleko"




..."Za zločin priznajemo samo zločin nad nama, kukanje nam je himna, a ležaj jama."...



..."Rat protiv Neba smo dobili, jer smo na kamenu zapisali, 
u kamen zapisano pretopili, kamen postali i kamenu se zakleli 
da je oteta tapija naša tapija nad našim svetim imanjem, 
i da ćemo, skamenjeni, moleći se kamenu, 
čekati da optuženi pronađe i donese jedino važeću tapiju  -
doleprša do mog kreveta i kljunom izvuče gvozdenu šipku između mojih zuba."...



..."Kad lošije razmislim, jedino i možemo da imamo ono što nemamo. 
Ne izvire magija iz čuda, nego ona stvara čuda. 
Naše imanje nije naše, a naše je, a nemamo ga, a imamo ga, 
tvrđe i sigurnije nego onda kada smo ga imali. 
Sad, kad su nam ukrali tapiju, ne mogu nam je više ni krasti ni otimati, 
niti je možemo gubiti, kao što smo je nekad gubili. 
Otimači su poraženi. Traže od nas da im damo ono što nemamo. 
Ne damo, ne damo, i nećemo dati, dok je kamenja i dok smo mi kamenje!"...




...."Mrtvim snom spavam među morskim algama,
a gledam te morske zvezde kako me ganjaju, 
pa vežu, u mom rodnom selu, kraj jezera...
Na dnu sam mora bio već trideset godina i,
odatle gledao sebe jadnog i vezanog u svome selu. 
Sebe i još hiljade naših što su usnuli među morskim školjkama. 
Vežu nas kape sa zvezdama zbog drukčijih kapa na našim glavama."...


..." - Živela Srbija! - uzviknuo sam na svom maternjem jeziku.
- Smrt i Srbija su danas sinonimi. - otpozdravio je general na francuskom.
- Smrt i Srbija su uvek sinonimi! - odgovorih generalu,
sav prašnjav i jadan na ulici njegove prestonice."...


..."Ti i ja smo boravili u predelima svemira koji su, između sebe, veoma udaljeni. 
Po našim merilima su udaljeni, ali nisu udaljeni. 
Za misao nema ničeg što je daleko, još dalje ili predaleko. 
Za misao nema vremena, nema prostora, nema brzine, jer je svaka brzina njena volja."...



..."Sve što se, ikada, događalo na ovoj našoj Zemlji, bilo je ponavljanje ranijih zbivanja na planeti Tantalus. I sve što će nam se dogoditi, tamo se već dogodilo. "...



..."Može biti da vreme i menja ponešto, ali ne po svojoj moći, 
nego po  volji, 
po projektu univerzalnog uma. "...



..."Ako ne možeš da nosiš vatru svoje vidovitosti, onda je ugasi. 
Ako nemaš snage ni za to, ta će se vatra ugasiti sama. 
- Kako? - upitah s nadom.
- Tako što svaka oluja, pa i oluja hipofize, ima svoj kraj. 
Snaga tornada izmori tornado i on se ugasi."...



..."Misao huči kao brzi vodopad, baš huči i skokovita je, 
jedva uspevam da sve zapišem, 
a zapisujem brzo, najbrže, bez zastoja, koristeći i skraćenice. "...



..."Piši, sve zapiši, a ne moraš da objaviš. 
Kada bude zrelo žito, tada ga pokosi."...

.....................................................................................................................................

Ovih dana je u svetskoj, pa i beogradskoj štampi veoma aktuelna
analiza Prvog svetskog rata,
zbog jubileja 100 godina od početka Prvog svetskog rata,
koji će se obeležiti 28. jula 2014. 
I dok oni koji su, poznato je, sami započeli rat, pokušavaju posle 100 godina
da vrše reviziju događaja, tj. menjaju istinu,
naša je obaveza da jedinu istinu ne zaboravimo u spomen na ogromne ljudske žrtve,
na naše pradedove koji su izginuli braneći svoju zemlju od osvajača.
Nema porodice u Srbiji koja tada nije izgubila makar jednog muškarca. 
Jesmo siromašna zemlja koja ne može ovaj jubilej da obeleži kao Francuska i Britanija,
 ali onoliko koliko možemo - sećanjem, cvećem, pisanjem o tome,
slikama naših dedova koje ćemo objaviti...
Postoje grupe na fb koje prikupljaju slike  svih učesnika Prvog svetskog rata.
 fotografija preuzeta sa fb stranice " U vremenu starog Kruševca"

Zločini okupatora u Prvom svetskom ratu u kruševačkom kraju - kasarna "Car Lazar" 1916. godine. 

Detaljne podatke vezane za I svetski rat, možete naći na linku.

"Mobilisano je bukvalno sve što je moglo pušku nositi. Prema memorandumu Delegacije Kraljevine SHS na mirovnoj konferenciji u Parizu, Srbija je od 1. jula 1914. do oktobra 1915. mobilisala 707.343 čoveka odnosno 24% ukupnog stanovništva (40% ukupnog broja muškog stanovništva), daleko više nego bilo koja zaraćena zemlja." A rat je trajao 4 godine...

Za one koji ne poznaju dovoljno istoriju I svetskog rata, na YouTube postoji izvanredan film na ovu temu, "Gde miriše limun žut", na srpskom jeziku  i sa engleskim prevodom, tako da vam ga najiskrenije preporučujem. Sve je veoma detaljno dokumentovano, snimcima, fotografijama,  propraćeno pričom Dragana Nikolića i pojedine scene odglumljene, kada su u pitanju zabeleženi razgovori kralja Petra ili regenta Aleksandra sa Nikolom Pašićem ili narodom. U filmu možete videti  kako je i zašto  zapravo rat objavljen od strane Austro-Ugarske, bez obzira na odgovor Srbije, kakve su ultimatume nudili Srbiji ako uđe u savez sa Austrijom i zatim i Nemačkom, kako su Austrtijanci Srbiji  nudili teritorije  Bosne i Dalmacije i svašta još, što je Srbija javno odbila, ne želeći da izgubi svoju samostalnost (koju je potom, ipak, izgubila u nesrećnoj i veštačkoj kraljevini), o tome kako se vojska povlačila kroz Albaniju, kako je stigla na Krf, koliko je Srbiju u ljudstvu koštao taj strašni rat u osnovi vođen jer je Austro-Ugarska pohlepno želela sve one teritorije koje su na Balkanu bile oslobođene od Osmanlija.   Iako film traje sat i po, nije  naporno za praćenje.
Naporno je samo suočiti se sa činjenicom da su Srbi u 20. veku masovnim stradanjem kroz balkanske ratove , I i II svetski, dokazali da znaju da umiru. 
Kao što rekoše na kraju filma,  u 21. veku je vreme da pokažu kako znaju da žive.
Amin.