недеља, 25. децембар 2011.

Zvončići zvone na sav glas...







Dragi moji blogeraši - prvoligaši, i pre nego što odem na sedmodnevni reset  zajedno sa mojim kompom, moram da se odjavim kako dolikuje i da vas pozdravim...
Nekako uvek možemo da podvučemo crtu, sublimiramo sve, al' mi svi to činimo najčešće krajem godine... Sabiramo se, oduzimamo, svodimo račune.. Evo ja ću javno da svedem neke račune.. One finansijske ostavljam bankarskim službama...







Za mene je ovo bila jedna solidna godina, nit' preterano dobra, nit' loša..
Sigurno su takve solidne i najopasnije, uljuljka se čovek... Dosta toga što sam u svom tefteru podvukla, jesam i štiklirala, a ostalo je ponešto što se iz opravdanih razloga moralo preneti na narednu godinu ili godine.. .Radila sam na sebi, naročito u polju materijalizacije kreativnih trenutaka, ali o tom drugi put.. Stekla sam neke nove prijatelje, neka sam prijateljstva jednostavno 'zaledila', pa ako se dotični poprave, otopiće led toplinom svoje čistije duše.. Tek nikoga nisam eliminisala i potpuno odstranila, jer to ne činim tek tako.. Dajem šansu.. I uvek verujem da će se popraviti.. Ali ono što mi je jako važno u odnosima sa prijateljima i rođacima, svako mora da zna gde mu je mesto i svoje mesto mora da zasluži i da se bori da ga zadrži.. Prijateljstvo je kao biljka, koju stalno moraš negovati, zalivati.. Ništa se ne podrazumeva... I to što si u jednom trenutku na nekom mestu u nečijem srcu, ne znači da ćeš tu i ostati..
Dakle,vi nezahvalnici :),  za koje sam prošle godine, odvojila minimum sat vremena svoga života, na odabir čestitke, pisanje, odlazak u poštu, red, i još vam poslala najlepše želje, a vi niste stigli da kažete : ‚‚Hvala", ne očekujte čestitke ubuduće... Tako sam ja naučila nešto, gde vam je mesto i da više cenim svoje vreme, a i za vas ima nade kad  jednog dana  naučite da poštujete ljude... A tek rođaci, bogom dani, koji banu kad im se prohte, imaju despotsku slobodu u tvojoj kući, da mrtvi - ladni čeprkaju po kompu, reprogramiraju kanale na TV-u, otvaraju frižider k'o da su se sa njim rodili, a kad treba da ti uzvrate gostoprimstvom jednom godišnje, nemaju kafu u kući a kod tebe traže red nes, red vizantijsku, a onda da ih vodiš i na espresso sa pogledom na kanjon,  i baš tad kad si se ti najavio moraju da odu da kupuju kutije i papir za novogodišnje poklone, a Nova godina npr. za 10 dana. Pa se ti nađeš u čudu, ma nije ti do kafe pobogu, kafa je najčešći izgovor da se ljudi vide, nego do toga da neko neće da odvoji svoje vreme, a tvoje je arčio nemilice. Trepkaš okicama da ne zaplačeš, pa se setiš tvog višegodišnjeg truda oko istih, pa shvatiš da je ceo trud bio uzalud, pa ne znaš da l' si došla ili pošla...
E tako sve je to bilo u prošloj i sve to ostavljam upravo u njoj...
A poentu nosim u sledeću..
Naravno  da i dalje pišem čestitke, al' samo 'zaslužnim građanima' :)





Ovo moje blog - čedo me jako relaksira, uglavnom one kojima se rado vraćam su pozitivni kreativni ljudi, ali moram da pomenem i 'kukolj'.. Reč je o  anonimusima - hejterima što se svojski trude da zaprže ovu našu čorbu, mene baš slatko nasmeju, al' sumnjam da bi njihovu kiselu čorbu neko kusao, zato oni mudro ostaju anonimusi.. Valjda su pametniji kad su anonimni, šta li, pa nek sole pamet i dalje...
Ne berem brigu..
A nemojte ni vi... Nije lako ostati anoniman, a imati toliku mudrost u sebi za rasipanje, zato razumite ih..

Ono što hoću da podelim sa vama je moja radost dok čitam neke nove  priče, dok gutam ideje, uživam u fotografijama sa putovanja ,beležim recepte u jedan poseban folder, radujem se kad vidim kako se neka snalažljiva devojka divno obuče npr. na rasprodaji, pa tu svoju radost podeli sa nama, pa onda divne nove knjige koje preporučujemo jedni drugima, pa parfemi, pa kreme, pa DIY projekti, a posebno se radujem kad pročitam da je neko uspeo u nečemu, i kad vidiš da je srećan..
To je najlepše, sreću treba deliti ! Hvala vam što delite svoje emocije na ovaj način, što odvojite vreme za čitanje onoga što sam napisala, i što napišete neki podsticajni komentar ...
Hvala vam što postojite..

Zato dragi pozitivci, ja sa vama delim delić moje kućne pretpraznične atmosfere...



 ovde možete videti beličast ukras - reč je o isečenom cvetu sa stare vezene šustikle, koji na jelci podseća na pahulju.  Može se ukrasiti mašnicom ili šljokicama i tako napraviti srpska ukrasno - heklana jelka..
inspiraciju sam pronašla na blogu smithousebg









 a kakvi bi to praznici bili bez raznih poslastica, reč je o slanoj tzv. Carskoj piti,
recept preuzet sa coolinarike, samo malo promenjen..






Deda je spreman , vežite se...
Uskoro famozna, vekovima najavljivana godina - 2012.
Samo dobro neka nam donese!!
Srećni praznici gde god da ste :)

уторак, 20. децембар 2011.

Mihano Bre Momosa...




 Novogodišnja noć - odmah zamišljam neke slojevite, penaste materijale na sebi, možda neku romantičnu čipku, ili lepršavu suknju, šljokice, vino i poljupce..
Mnogo poljubaca...





Za poljupce verujem da već znate kako ćete, i koga ćete ljubiti u novogodišnjoj noći, a ukoliko imate sličnu fantaziju o nošenju penaste, lepršave suknje, onda moram da vas uputim na pravu adresu -
Mihano Momosa Room, Stevana Musića 15, Novi Sad.

Mihano Momosa je novi modni brend iza koga stoji  dizajner Mihailo Anušić. Mihailo je svoje talente usavršavao radeći kao stilista, a zatim je hrabro istupio  na modnu scenu,  prikazavši   svoju prvu reviju na 30. Fashion Week-u pod nazivom Olivera. Ambicija mladog dizajnera jeste da Mihano Momosa postane prepoznatljiv simbol unikatnih haljina satkanih od najfinijih materijala besprekorne izrade. Ovaj tek rođeni brend sada i ubuduće biće inspirisan ljubavlju, jer ovaj mladi dizajner tvrdi da je to jedini resurs koji ga pokreće... 




detaljnije na fb stranici , odakle su preuzete fotografije

недеља, 18. децембар 2011.

Kosa: kako da bez popilotni imate lokne...

Ukoliko još niste videli ovaj klip na You Tube, mislim da može  biti od koristi .
Ako putujete i ne želite da nosite viklere, a želite da imate kovrdže,  još ako vam je muka od kidanja i mršenja kose pri skidanju viklera - onda je ovo pravi klip za vas..
Ova sjajna Austrijanka je to tako lepo objasnila i pokazala, a sve što vam treba je traka i dobra volja...
I naravno, pre svega par minuta da sve lepo pogledate  :)
Ljub, K


Nepovratna pesma..


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.





I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Sta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možes srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.



Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče




 Od reke se dete uči
ka morima da poteče.






Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.






Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.






Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.







Zato leti.
Sanjaj.
Trči.






Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.






Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.








Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.








Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,

uvek idi samo napred.








Nemoj nikad da se vratiš.






 napisao najveći Mika na svetu-Mika Antić
photo by me - last autumn days in Sumadija

уторак, 13. децембар 2011.

Spremna za zimu...

*Moj modni izlet*


Spremni kaputi,
krzna, čizme, šalovi, kape čak i i ski oprema, al' sneg kasni i ko zna kad će..
Zaboravio se negde tamo...
Ali, i ovo ovakvo vreme je fino za šetanje nekih finih jesenjih kombinacija..
Zato sam se ja  malo poigrala nekim, meni nosivim i relativno dostupnim stvarčicama, i napravila par setova za ove lepe pred - zimske dane...
Čizme na prvoj slici mi je moja draga Joka  donela iz češkog H&M-a  za svega 40 e, pončo je takođe H&M, a ostale kombinacije liče na nešto što bih iz mog ormara mogla kombinovati...
Dakle,1.  2. ili 3.???












http://www.dodirnime.com/posteri/page/2454/

Senka vetra...



Istina, mnogo volim Safona, a teško je objasniti ljubav
- on jednostavno pomera granice svojim knjigama zanimljivijim od svakog trilera, svojom ljubavlju prema knjigama i onima koji ih pišu i čitaju, ljubavlju prema svojoj Barseloni i njenim živopisnim ulicama.






Barselona posle II svetskog rata,
Danijel sin trgovca antikvarnim knjigama, nalazi jednu knjigu koja mu menja život iz korena....
Kad pročitate shvatićete zašto je Senka vetra najčitaniji roman u Španiji i zašto je prodata u 10 miliona primeraka.

‚‚Ako volite Bajatovu Zanesenost, Markesovih Sto godina samoće, Borhesove pripovetke, Ime ruže Umberta Eka, Klub Dima Artura Peres-Revertea, Njujoršku trilogiju Pola Ostera, da ne pominjem Zvonara bogorodične crkve u Parizu Viktora Igoa i Palog anđela Vilijama Hjortsberga, onda ćete voleti Senku vetra.“
The Washington Post

‚‚Čudesno...  majstorski napisano...
Senka vetra je u krajnjoj liniji ljubavno pismo upućeno književnosti, namenjeno čitaocima koji su strastveno zaljubljeni u pripovedaštvo onoliko koliko i njen mladi glavni junak.“
Entertainment Weekly, Izbor urednika



*Odlomci*





...Običaj je da, kad neko prvi put poseti ovo mesto, mora da izabere jednu knjigu, onu koja mu se najviše svidi, i usvoji je, starajući se da nikad ne nestane, da zauvek ostane živa. To je jedno veoma važno obećanje. Za ceo život....
Tokom skoro pola sata šetao sam se po zavojima tog lavirinta, koji je mirisao na stari papir, na prašinu i na magiju. Pustih da mi ruka prelazi po avenijama izloženih rikni, iskušavajući moj izbor. Pažljivo sam posmatrao , među naslovima izbledelim od vremena, reči na jezicima koje sam prepoznavao i desetinama drugih koje nisam bio u stanju da identifikujem. Prođoh kroz hodnike i spiralne galerije nastanjene stotinama, hiljadama svezaka, koji su činilo se, znali više o meni nego ja o njima. Nedugo zatim, pade mi na pamet da se iza korica svake od ovih knjiga otvara jedan beskrajni univerzum za istraživanje, i da, izvan ovih zidova, svet pušta da život prolazi u popodnevima fudbala i radijskih serija, zadovoljan time što vidi do mesta na kom mu je pupak i malo dalje. Možda beše ta misao, slučajnost ili njena dična rođaka sudbina, ali tog sam istog časa znao da sam već uzabrao knjigu koju ću usvojiti. Ili bih možda morao da kažem: knjigu koja će usvojiti mene. Pomaljala se stidljivo na kraju jedne police, ukoričena u kožu boje vina, šapćući svoj naslov zlatnim slovima što su plamtela na svetlu koje je vrh cedio iz visina. Približih joj se i pomilovah reči jagodicama prstiju, čitajući u tišini:
Senka vetra - Hulijan Karaš
Nikad nisam čuo da se pominje taj naslov ili njegov pisac, ali nije mi bilo važno. Odluka je bila doneta. Obostrano. Uzeh knjigu s najvećom brižljivošću i prelistah je, pustivši da joj stranice lepršaju. Oslobođena iz svoje ćelije na polici, knjiga izdahnu oblak zlatnog praha. Zadovoljan izborom, ponovih put po lavirintu noseći svoju knjigu pod rukom s osmehom utisnutim u usne. Možda me je opčinjavajuća atmosfera onog mesta i mola da me očara, ali bio sam siguran da je ona knjiga bila tamo, i da me je čekala godinama, verovatno od pre negoli sam se rodio....








...Tajna vredi onoliko koliko oni od kojih moramo da je čuvamo ...







..Nema mrtvih jezika, samo uspavanih mozgova ...



...Dečja privrženost je neverna i kapriciozna ljubavnica ...



...Ima talenta, ali nedostaje mu usmerenje u životu, i malo bezobrazluka, to je ono što pravi karijeru ...



...U ovom svetu vrhovni autoritet jeste predrasuda ...



...Ima gorih zatvora,nego što su reči ...


...Reči kojima se otruje dečje srce, iz zlobe ili neznanja, urežu se u pamćenje i pre ili kasnije sprže mu dušu ...








...Hulijan je živeo u svojim knjigama. Ono telo koje je završilo u mrtvačnici bilo je samo jedan deo njega. Njegova duša nalazi se u njegovim pričama. Jednom prilikom pitala sam ga u kome nalazi inspiraciju za svoje likove, i on mi je odgovorio da je ne nalazi ni u kome. Rekao je da su svi njegovi likovi, on sam. ..









...Pomislih na to koliko malo imam da joj ponudim i koliko mnogo želim da uzmem od nje ...











...Znate li čega se najviše sećam", - upita Fermin.
- Njenog mirisa. Uvek je mirisala na čisto, na kolačiće. Svejedno da li je radila ceo dan u polju ili nosila iste rite cele nedelje. Uvek je mirisala na sve ono što je dobro na ovome svetu ...









...Budale pričaju, kukavice ćute, mudri slušaju ...










 ...Ništa ne okrepljuje zaborav kao rat, Danijele. Svi ućutimo, i trude se da nas ubede da je ono što smo videli, ono što smo uradili, ono što smo naučili o sebi samima i drugima, iluzija, prolazna noćna mora. Ratovi nemaju pamćenje i niko se ne usuđuje da ih razume dok god ima glasova koji bi ispričali šta se desilo, dok ne postanu neprepoznatljivi, pa se vrate, s dugim likom i drugim imenom, da prožderu ono što su ostavili za sobom ...










...Tih sam dana naučila da ništa nije tako zastrašujuće kao heroj koji živi da bi o tome pričao, da bi govorio o onome o čemu oni koj su pali pored njega nikad neće moći da pričaju ...








...Knjižara daje dovoljno za život bez luksuza, ali ne mogu ni da zamislim da radim nešto drugo. Prodajemo sve manje i manje knjiga iz godine u godinu. Ja sam optimista i kažem sebi da sve što raste, kasnije i opadne, a da ono što opada jednog dana mora da poraste. Bea kaže da umetnost čitanja odumire veoma polako, da je to intimni ritual, da je knjiga ogledalo i da u njoj možemo da pronađemo samo ono što već nosimo u sebi, da u čitanje unosimo mozak i dušu, a da su ta dobra svakim danom sve ređa. Svakog meseca dobijamo ponude za otkup knjižare i njeno pretvaranje u prodavnicu televizora, pozamanterije ili espadrila. Neće nas izvući odavde, osim s nogama napred.. .