субота, 30. новембар 2013.

Mesečeva rosa - Teodora Tara...





Dragi moji, već sam vam se požalila da su me letos dobre knjige mimoilazile. Međutim, onda je do mene došla jedna i popravila ovogodišnji bilans - Mesečeva rosa. Toliko mi se dopala, da bih je sigurno poklonila i preporučila mnogima, ali ne i svakome. Onima koji tragaju za laganim pričama koje ih neće opteretiti, a ni pomeriti, ovu knjigu ne preporučujem. Ovo nije knjiga koja se čita u jednom dahu zato što ima mnogo likova, godina, istorijskih detalja i imaginacije. Istorija i predanje se prožimaju na jedan interesantan i skladan način, a ezoterija sve priče stavlja na jedan poseban nivo. Sastavljena je od 12 magičnih ''zodijačkih kuća'' - priča koje su povezane zajedničkim likovima, sudbinama, mističnim događajima. Igrom slučaja, čitala sam je u periodu kada sam imala mnogo obaveza, pa sam je čitala polako, koliko su mi obaveze dozvoljavale, što je u ovom slučaju i poželjno, jer su priče tako kompleksne da se lepše dožive kada se napravi pauza od bar jednog dana između njih. Dakle, ovu knjigu polako ''gustirati''.
 Izašla je 2006. u izdanju Narodne knjige (Alfa), a iste godine se našla u konkurenciji za književnu nagradu "Žensko pero".
Povod da ova knjiga nastane je taj da je autorka imala prilike da pročita  jedan rukopis koji se čuva u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti, a pisan je na staroslovenskom, grčkom jeziku i sa nekim nepoznatim rečima. Preveden pojavljuje se pod nazivom ''Gorički zbornik''.  Uprkos  otrgnutim listovima, ono malo što je razumljivo je da je tu knjigu pisala Jelena Lazarević Balšić Hranić, ćerka srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića i kao nešto veoma njoj važno, testamentom  je poverila na čuvanje njenom duhovniku, kaluđeru Jerusalimcu. Kaluđer je nešto dopisao posle njene smrti, a umesto njenog pravog imena stavio zagonetan potpis: ''Ime mi je pet, što je uzelo šest, pronađi me.''

Svaka priča u ovoj knjizi nosi svoju poruku, i neku ili nekoliko životnih priča.
Divno je opisana princeza Olivera u priči ''Hronika jedne ljubavi ili Angorska bitka''.
 Izuzetno nadahnuti i za mene neki novi detalji o despotu Stefanu Lazareviću u priči broj 4 '' Svetac koji je imao dve majke''.
Junakinja ili miljenica autorke je svakako Jelena Balšić, jedna neverovatno jaka i harizmatična  ličnost, o kojoj nismo dovoljno učili kroz školovanje, a prava šteta da je tako. Izuzetno obrazovana, politički sposobna, lepa, svestrana, diplomatski ali i na druge načine je štitila svoj narod nakon smrti svog prvog muža.  Naročito lepi detalji o Jeleni  u 7. priči, a naravno i u mnogim drugim.
Priča koja je na mene ostavila najjači utisak je 6. priča ili 6. kuća - ''Sanovnik za junake i kukavice'', priča o padu Carigrada, spletu mističnih proročanstava koja su se potpuno obistinila, iako su mnogo pokušavali da ih spreče na razne načine, sve se odvijalo ''kako je zapisano''. A predanje je govorilo da kao što se ''prvi'' car, osnivač Carigrada zvao Konstantin od majke Jelene, rođen u  Srbiji, tako će i poslednji vizantijski car biti Konstantin od majke Jelene Srpkinje. I tako je i bilo. Poslednji vizantijski car je bio Konstantin XI Dragaš, sin cara Manojla II i Jelene Dragaš (ćerke srpskog sevastokratora Konstantina Dragaša). Ako vas zanima kao mene,  kakve su snove sanjali car i  carica kraj Mramornog mora obavezno pročitajte ovu priču i knjigu.





Odlomci



 ...''Ne osvrći se na stare tragove, da se ne izgubiš u prošlosti.''...


...''Bog i kad ruši, on zida.''...


...''Život je jeftin, a reč skupa i zato treba pričati samo ono što je pametnije od ćutanja.''...



...''Ovde u bezmernoj jednoličnosti okeana, uvideo sam da vreme nije prava linija, od maglovite prošlosti do svetle budućnosti, kako su me do sad učili. Vreme je niz povezanih krugova koji se šire od otkucaja jednog trenutka i dana, do teškog ritma planeta i zvezda. Nebeske pojave se neprestano ponavljaju u okviru jednog istog plana. Nema ni pobede ni propasti bez najave, niti bilo kakvog događaja koji već nije predviđen u nekom kutku kosmičkog vremena. U početku mi je to saznanje stvaralo  vrtoglavicu, a sad sam sasvim siguran da je naša istorija samo trag točka koji se neprestano kreće.''...


...''Priča kaže, da je po nevolji, usled nemogućnosti da postojećim glasovima opiše ono jedinstveno osećanje života na razmeđi, gde se sve, od iskona deli, razdvaja i usitnjava, despot izmislio tri nova pisemena koja su se vrlo brzo po njegovoj smrti u sećanju naraštaja izgubila. Neki su smatrali da cela stvar ima veze sa snažnim osećanjima koje je srpski vladar gajio spram svojih majki, jer bez ta tri slova naprosto nije mogao rečima dati životni pokret i valjano dovršiti stihove, pisane u slavu ta dva, vanredna, i njemu tako važna ženska stvora. Bilo je i onih koji su  tvrdili da je despot, znajući koliko Srbima nedostaje do savršenog pisma, darovao svojim podanicima tri slova, verujući da će ih time izmiriti među sobom, i kad jednom okuse jedinstvo, zauvek usaglasiti sa imenom Boga.''...


...''Nebo se ne otvara sa malim razlogom. Kad grešni umiru ožive samo snovi. Kada veliki umiru pokrene se cela vasiona. I zaista, sa prvim jutarnjim satima u Beograd je stigla vest da despot Stefan Lazarević, gospodar srpskih strana od Podunavlja do Primorja, nije više živ. Muk se utvrdio, tama je još teže pritisla grad, a čuda su  i narednog dana  remetila prirodan poredak. U jednom trenutku se podigao divlji vetar, koji je uz zaglušujući prasak zbijao suve oblake, nosio krovove kuća i za ostavljao neobičan trag - leteće rojeve svetlucavih iskri, razbacanih na sve strane, bez reda i poretka -  što je sve skupa ličilo na rasuta slova, baš onakva kakva je despot predano sakupljao celog života. Sa čudnovatim zaprepašćenjem se moglo primetiti, ceo grad je plivao u nestvarnoj svetlosti upravo kada je nesreća postala za sve izvesna i konačna. Više nije bilo sumnje. Despot je zaista umro za ovaj svet, a njegov narod je, zagledan u gusti mrak budućnosti ostao da na prostranoj ledini istorije traži razvejana slova.''...



...''I voda je slaba ali stane na rep vatrenoj stihiji.''...



...''Despot će proživeti ceo život na razmeđi između Istoka i Zapada, između poezije i državnih poslova, između želja i moranja, između Turaka i Ugara, između oružja i stihova.''...



...''Podjednako je teško vladati kao i robovati.''...


...''Sve najkrupnije i najsitnije stvari su uvek okrugle.''...


...''Pisanje knjiga je bolje od sađenja vinove loze, jer onaj ko sadi vinovu lozu služi svom stomaku, dok onaj ko piše knjigu služi svojoj duši.''...


...''Za svako slovo biće ti na onom svetu oprošten po jedan greh.''...


...''Ko se ne popne na visine ne može videti u daljine.''...


...''I ne budite kao većina ljudi koja sve što teško razume, lako napada.''...


...''Kažu da smrt ne može biti teška jer biva u jednom času, ni gorka  jer s njom prestaju sve muke, a zacelo ni dosadna jer biva samo jednom u životu.''...


...''Ni more, ni duše ne čiste se bez bure.''...





orao, Zlatna kapija, Teodosijeve zidine, Istanbul







недеља, 17. новембар 2013.

Moji dekupažčići broj 4...





Kutiju sa motivom pink cipelica, sam pravila namenski za šminku, ali trenutno u njoj borave moje narukvice. Veoma je prostrana, a ima mogućnost i da se zakači na zid, tako da može biti dosta funkcionalna za odlaganje kojekakvih sitnica.
Sledeći dekupaž ''cvetni set'' sam uradila sa istom salvetom, za poklon jednoj starijoj gospođi. Ona je videla jedan moj dekupažirani poslužavnik sa ovim motivom i prokomentarisala da joj se dopada. Stoga sam ja odlučila da joj za rođendan napravim u istom dezenu ram za sliku, a u isto vreme i držač koječega, zatim svećnjak i kutiju za sitnice.









Sledeća dekupaž-kutija koju sam radila je poklonjena rođacima sa ostalim poklonima za srećno useljenje. Kod nas je takav običaj, koji smatram  lepim, kad se neko useli u novi životni prostor, da mu se nešto kupi i naravno, poželi sreća. :) Ja sam pomislila da bi se rođaki dopala ljubičasta kutija, sa motivom lavande, da ima malo starinski izgled, za odlaganje nakita, broševa i sličnih đinđuva i takvu sam napravila.








Sledeća ''kreatura'' nastala u poslednjih mesec dana je i jedan šareni klovn.
Klovn je od gipsa, pa smo ga moj sin i ja bojili, igrali se i baš u tome uživali. Jovan je birao boje, ja sam ih nanosila i na kraju smo zasadili čuvarkuću u klovnovskoj torbi. Klovn je smešten između dva prozora koji gledaju na glavnu ulicu. To je taj vojvođanski ''prozorski'' duh koji smo poneli iz Vršca, da svašta stavljamo na prozore. Tako da sada naš klovn raduje ili plaši Šumadince, zavisi kako ko gleda. ;)
''Lepota je u oku posmatrača.''








Da li se sećate ove torbe?
 To je moja pismo torba od eko-kože, koju sam retko nosila pa sam na njoj isprobala dekupaž tehniku, uspešno. Pošto mi se ova salveta dopala, a ostalo je još dovoljno, odlučila sam da eksperimentišem sa primenom salvetne tehnike lepljenja na tekstilu i laku.
Uzela sam relativno stare cipele, koje nisam nosila već dugo i pokušala sa im dekupažiram potpetice. Potom sam ih prelakirala i sada su u paru sa torbicom.










Nakon ove uspešne ''operacije'', osmelila sam se. 
Odlučih da jedne od najudobnijih cipela koje sam ikada imala, a koje su pretrpele izvesne ''ožiljke'' na jednoj svadbi, u vidu zareza na potpetici 
(a posle čega nisam mogla da ih nosim, jer meni to bode oči, iako je zarez par mm i  pozadi), 
odlučim da ih u znak ljubavi što su me lepo služile ''klimtiram'', 
tj. dekupažiram salvetom sa motivom Klimtovog poljupca.
Sada su savršene. 
Umesto ''zareza'', Klimtovi motivi, krugovi i poljubac.
Ponovo su nosive, ali sve i da nisu, za gledanje jesu.





субота, 16. новембар 2013.

Narodni muzej Kruševac...




Muzeji - kakva divna mesta za izlazak,
''hrana'' za duše koje vole istoriju, arheologiju i umetnost.
Ja volim da kažem da su to mesta gde možemo da ''dodirnemo'' našu istoriju.
Kroz moje putopisne postove na blogu vodila sam vas kroz  muzeje
u raznim zemljama, a ponajmanje sam pisala o našim muzejima u Srbiji.
Zašto? Mislila sam da je većini čitalaca iz Srbija, to sve već poznato, viđeno.
Međutim, nije sve baš tako.  Mediji  u Srbiji nedovoljno prate muzejske postavke,
 ljudi su nedovoljno informisani, pa tek kad se izložba završi oni kažu: '' Pa kako ja to pre nisam čuo za tu izložbu.'' 
Istina, mnogi naši muzeji su u lošem finansijskom stanju, pa nemaju zanimljive gostujuće izložbe, i  ljudi ne žele  da stalno gledaju istu, stalnu postavku. 
Međutim, čini mi se da upravo manifestacija ''Noć muzeja'', koja se, doduše, održava jednom godišnje, i tada su skoro svi muzeji u zemlji otvoreni cele noći i besplatan je ulaz, približava ljude muzejima. Pogotovo neke mlade naraštaje, na kojima će sve ostati.
Najvažnije je da baš oni zavole muzeje, da znaju da vrednuju  i cene svoje kulturno blago, pa će iz toga logično doći i poštovanje i tuđeg.
S obzirom da statistika mog bloga, koja se veoma interesantno demografski menja, a ja je pratim i prilagođavam se koliko mogu, pokazuje da ovaj blog prilično čita mlađa populacija (što je i veća odgovornost za mene), a naročito naša dijaspora u Americi.  Mnogi od tih čitalaca  nikada nisu posetili Srbiju, kako pišu, a  žele .
Zbog sve naše dece gde god živela, i svih ljudi koji poštuju kulturne vrednosti i nasleđa, u svoj blog uvodim povremene postove o muzejima u Srbiji. 
Za početak, vas vodim u meni najdraži muzej u Srbiji, muzej u Kruševcu.
Mesto gde se osećam ''kao svoj na svome'', muzej gde sam  vodila sve moje prijatelje ''sa strane'' da bih im približila srednjevekovnu Srbiju i moj rodni grad.
U ovom postu videćete neke detalje iz stalne muzejske postavke i dve gostujuće izložbe u trenutku moje posete muzeju, izložbu mapa i izložbu fotografija.
Za svaku pohvalu je da je u oktobru u kruševačkom muzeju održano čak tri gostujuće izložbe, uz ove dve i
 izložba skica, crteža i modela koje je Olja Ivanjicki izradila za Monu.
Takođe, u holu muzeja postoji mogućnost kupovine suvenira i srebrnog nakita koji predstavlja kopiju srednjevekovnog nakita pronađenog u Srbiji.

Osoblje je veoma ljubazno, a opšti utisak o muzeju prijatan.
Vidi se da je renoviran i da se radi i brine o njemu.
Cena ulaznice je samo 100 dinara, za sve ove postavke - gostujuće i stalne i još za taj novac
možete posetiti i mali muzej -  ''Kuću Simića'' u strogom centru grada (kod spomenika).
Muzejski fondovi sadrže oko 22 hiljade umetničko-istorijskih dela, trodimenzionalnih predmeta, fotografija i dokumenata. Muzealije su razvrstane u 7 zbirki: arheološka, etnografska, numizmatička, kulturno-istorijska, prirodnjačka, likovne i primenjene umetnosti.
Raspored materijala je koncipiran hronološki počev od praistorije, sa akcentom na srednji vek - doba kneza Lazara i despota Stefana.
Od eksponata, pažnju posetilaca najviše privlači kopija Lazareve haljine kao i originalna maketa Meštrovićevog Vidovdanskog hrama koji je trebalo da bude podignut na mestu Kosovske bitke, ali ideja nije realizovana zbog skupog projekta i još nekih faktora.  
Muzejski fondovi sadrže oko 22 000 umetničko-istorijskskih dela, trodimenzionalnih predmeta, fotografija i predmeta. Muzealije su razvrstane u sedam zbirki: arheološku, istorijsku, etnografsku, numizmatičku, kulturno-istorijsku, prirodnjačku i zbirku likovne i primenjene umetnosti. Satavni deo zbirki čine: spomen-zbirke Milana Milovanovića i Dragoslava Vasiljevića-Fige, legati, sestara Mihailović i porodice Binički, fondovi dela Mladena Srbinovića...Izložbenih sala je pet:

1. „Velika“ izložbena sala u Muzeju (oko 130 m2) za povremene gostujuće izložbe muzeološkog karaktera
2. Umetnička galerija (oko 100 m2) za likovne izložbe po godišnjem programu
3. „Kuća Simića“(oko 50 m2) za izložbe amaterskog likovnog stvaralaštva
4. „Menzulana“(oko 30 m2) za numizmatiku u filateliju
5. Dom Slobodišta (oko 100 m2) za prezentaciju istorijskih izložbi (fotodokumentarnog karaktera)

Stalna postavka i izložbena delatnost predstavljaju „izloge“ Muzeja i svojevrstan refleks ukupne aktivnosti, odnosno, programske jedinstvenosti ustanove. U stalnoj postavci Narodnog muzeja je izloženo oko 1500 muzejskih predmeta, umetničkih dela i dokumenata čiji je „ istorijski korak“ dug preko 6000 godina, od praistorije, preko antičkog, slovenskog i srednjovekovnog perioda, kroz „tursko vreme“ do prvih decenija XX veka. - See more at: http://www.nadlanu.com/ostalo/adresar/Muzej-Narodni-Muzej-Krusevac.d-4758.352.html#sthash.2wTlFAJm.dpuf
Muzejski fondovi sadrže oko 22 000 umetničko-istorijskskih dela, trodimenzionalnih predmeta, fotografija i predmeta. Muzealije su razvrstane u sedam zbirki: arheološku, istorijsku, etnografsku, numizmatičku, kulturno-istorijsku, prirodnjačku i zbirku likovne i primenjene umetnosti. Satavni deo zbirki čine: spomen-zbirke Milana Milovanovića i Dragoslava Vasiljevića-Fige, legati, sestara Mihailović i porodice Binički, fondovi dela Mladena Srbinovića...Izložbenih sala je pet:

1. „Velika“ izložbena sala u Muzeju (oko 130 m2) za povremene gostujuće izložbe muzeološkog karaktera
2. Umetnička galerija (oko 100 m2) za likovne izložbe po godišnjem programu
3. „Kuća Simića“(oko 50 m2) za izložbe amaterskog likovnog stvaralaštva
4. „Menzulana“(oko 30 m2) za numizmatiku u filateliju
5. Dom Slobodišta (oko 100 m2) za prezentaciju istorijskih izložbi (fotodokumentarnog karaktera)

Stalna postavka i izložbena delatnost predstavljaju „izloge“ Muzeja i svojevrstan refleks ukupne aktivnosti, odnosno, programske jedinstvenosti ustanove. U stalnoj postavci Narodnog muzeja je izloženo oko 1500 muzejskih predmeta, umetničkih dela i dokumenata čiji je „ istorijski korak“ dug preko 6000 godina, od praistorije, preko antičkog, slovenskog i srednjovekovnog perioda, kroz „tursko vreme“ do prvih decenija XX veka. - See more at: http://www.nadlanu.com/ostalo/adresar/Muzej-Narodni-Muzej-Krusevac.d-4758.352.html#sthash.2wTlFAJm.dpuf
Muzejski fondovi sadrže oko 22 000 umetničko-istorijskskih dela, trodimenzionalnih predmeta, fotografija i predmeta. Muzealije su razvrstane u sedam zbirki: arheološku, istorijsku, etnografsku, numizmatičku, kulturno-istorijsku, prirodnjačku i zbirku likovne i primenjene umetnosti. Satavni deo zbirki čine: spomen-zbirke Milana Milovanovića i Dragoslava Vasiljevića-Fige, legati, sestara Mihailović i porodice Binički, fondovi dela Mladena Srbinovića...Izložbenih sala je pet:

1. „Velika“ izložbena sala u Muzeju (oko 130 m2) za povremene gostujuće izložbe muzeološkog karaktera
2. Umetnička galerija (oko 100 m2) za likovne izložbe po godišnjem programu
3. „Kuća Simića“(oko 50 m2) za izložbe amaterskog likovnog stvaralaštva
4. „Menzulana“(oko 30 m2) za numizmatiku u filateliju
5. Dom Slobodišta (oko 100 m2) za prezentaciju istorijskih izložbi (fotodokumentarnog karaktera)

Stalna postavka i izložbena delatnost predstavljaju „izloge“ Muzeja i svojevrstan refleks ukupne aktivnosti, odnosno, programske jedinstvenosti ustanove. U stalnoj postavci Narodnog muzeja je izloženo oko 1500 muzejskih predmeta, umetničkih dela i dokumenata čiji je „ istorijski korak“ dug preko 6000 godina, od praistorije, preko antičkog, slovenskog i srednjovekovnog perioda, kroz „tursko vreme“ do prvih decenija XX veka. - See more at: http://www.nadlanu.com/ostalo/adresar/Muzej-Narodni-Muzej-Krusevac.d-4758.352.html#sthash.2wTlFAJm.dpuf
Muzejski fondovi sadrže oko 22 000 umetničko-istorijskskih dela, trodimenzionalnih predmeta, fotografija i predmeta. Muzealije su razvrstane u sedam zbirki: arheološku, istorijsku, etnografsku, numizmatičku, kulturno-istorijsku, prirodnjačku i zbirku likovne i primenjene umetnosti. Satavni deo zbirki čine: spomen-zbirke Milana Milovanovića i Dragoslava Vasiljevića-Fige, legati, sestara Mihailović i porodice Binički, fondovi dela Mladena Srbinovića...Izložbenih sala je pet:

1. „Velika“ izložbena sala u Muzeju (oko 130 m2) za povremene gostujuće izložbe muzeološkog karaktera
2. Umetnička galerija (oko 100 m2) za likovne izložbe po godišnjem programu
3. „Kuća Simića“(oko 50 m2) za izložbe amaterskog likovnog stvaralaštva
4. „Menzulana“(oko 30 m2) za numizmatiku u filateliju
5. Dom Slobodišta (oko 100 m2) za prezentaciju istorijskih izložbi (fotodokumentarnog karaktera)

Stalna postavka i izložbena delatnost predstavljaju „izloge“ Muzeja i svojevrstan refleks ukupne aktivnosti, odnosno, programske jedinstvenosti ustanove. U stalnoj postavci Narodnog muzeja je izloženo oko 1500 muzejskih predmeta, umetničkih dela i dokumenata čiji je „ istorijski korak“ dug preko 6000 godina, od praistorije, preko antičkog, slovenskog i srednjovekovnog perioda, kroz „tursko vreme“ do prvih decenija XX veka. - See more at: http://www.nadlanu.com/ostalo/adresar/Muzej-Narodni-Muzej-Krusevac.d-4758.352.html#sthash.2wTlFAJm.dpuf






























 Polarno putovanje vozom 
izložba fotografija sa transsibirskog putovanja
Veroljub Milovanović Veve 
3D umetnik








Izložba ''Srbija na karti Evrope i sveta''
stare mape i knjige