субота, 18. фебруар 2012.

Virtuelno putovanje...



http://www.targetwoman.com

 Zima u gradu, više nije ni 'bela', sneg kopni, ulice bljuzgave.. 
Opasnost od ledenica i snega koji se topi, vreba sa svakog krova... 
Šta ti drugo preostaje, nego da doslovno shvatiš preporuku sa TV ekrana i da nigde ne mrdaš bez preke potrebe.. 
Ali avaj, nemaš mira, i moraš malo da lutaš makar ovim virtuelnim svetom... I gle, radosti.. Nađeš jedan divni ruski sajt sa mnogo virtuelnih tura, i zavališ se u svoju fotelju, piješ svoju omiljenu kafu i putuješ dalekoooo.... 
Kad se jednom inficiraš tim virusom zvanim 'nove zemlje, nove kulture', nema ti drugog leka , do novih i stalno novih putovanja..
Jednom putnik, zauvek putnik...

.'' Qu'est ce que
tu veux
tu es le voyageur

Nous sommes, vous etes, ils sont, elles sont
nous sommes,
vous etes
les voyageurs
nous avons, vous avez, ils ont, elles ont
nous avons, vous
avez
la maison

Dolazak je samo, jedne knjige korica
a odlazak njena sestra
parica šta smo ti i ja, k'o putnici bez mjesta
nikad saznat' neće kud' nas vodi ova
cesta''...
Putnici, D.Merlin 




Danas sam putovala zahvaljujući sajtu  AirPano.com...
 I rado to delim sa vama...
AirPano.com je nekomercijalni projekat sa fokusom na visokoj rezoluciji 3D snimaka. 
AirPano tim je zapravo grupa ruskih fotografa ,ljubitelja panorame:
OLEG GAPONYUK,ANDREY ZUBETZ,SERGEY SEMENOV,SERGEY RUMYANTSEV,DMITRY MOISEENKO,MIKE REYFMAN,STANISLAV SEDOV
Zadnje tri godine, oni su fotografisali  i stvarali virtuelne 3D ture najinteresantnijih mesta na našoj planeti, pa su još dodali i finu, autentičnu muzika sa tih prostora koje gledamo, tako da  mi sada možemo iz naših fotelja lako da odlepršamo na naša omiljena mesta...
Vežite se polećemo :)))
svaka slika je link ka virtuelnoj turi


Around-Kremlin



Maldives-at-Night



Angel,Venezuela

UAE-Dubai-Islands


Palpa-Lines-Peru


Neuschwanstein Castle in Fog, Germany


четвртак, 16. фебруар 2012.

Supružnici za tastaturama...




Čitam ovih dana mnogo novinskih stranica na temu:
"Internet ruši brakove."

 Moguće  je ako dozvolite i ako sa tim bračnim zejednicama već nešto nije u redu...
Stvarno nemam ništa protiv društvenih mreža, 
ali budite oprezni 
ipak dozirano !!!





"U vreme velike prozaičnosti, kad svi pišu prozu,
 a ponajviše život sam,
 ja danas biram poeziju, 
ljubavnu poeziju, 
jer i kad se svi svetovi uruše, 
ostaće ljubav"..
B.Koprivica




Baš kao i Koprivica, i ja danas biram poeziju 
Ane Ristović, savremene pesnikinje


Supružnici za tastaturama
(strah od blizine)


shutterstock.com




Sedećemo u istoj spavaćoj sobi,
ćuteći, svako za svojim stolom,
i slati jedno drugom napre opširna,
a onda vrlo štura pisma 
preko interneta.

Na kraju ni to, već samo potpise 
uz pitanje
Jesi li za kafu, čaj, poljubac,
ili ni za šta.

Ekrani će goreti i zujati
od viška pamćena onoga 
što smo ostavili u hodniku
glasne ranobračne istorije.

Utiskujući se celim telom
u belinu stakla kao nekada u sneg
pravićemo pale anđele
težine milion gigabajta
od kojih se ruši i najčvršći sistem.

Ono što će preživeti biće plavo
kao oko giljotine.

Ono što progovori:
stolovi, stolice, pepeljare i podovi
nadglasavaće jedno drugo
pozajmivši samo oblik
naše nekadašnje blizine.






 Stvar 
 (strah od kompjutera)




Ona zrači. Vidi te tamo
gde samog sebe još
nisi.
I ono što propustiš pamti.

Donese ti pod nos, nežno,
na
pinceti. Tako neprimetno.
I, gle, odjednom, ceo tovar.

Pismo
ljubavnici, šefu i prijatelju
svodi se na isto. Pišeš sve češće,
a
najviše te je u zarezima,
ako ih uopšte ima.

Što više pišeš,
to je veći
strah da se sa nekim sretneš.
A već si opisao sve
delove tela.
Već govorio volim te.

Tvoje lice se ogleda u
ekranu
i izgleda kao na rendgenskom snimku.

Sve same kosti.

A
što je bio pogled
meri se dubinom crnih rupa.

U njima rastu
majušna deca
veličine fosfornog zrnca, koje
naravno, kao i pelene,
svetli.
Deca što ne znaju za bolje.

I već miriše na sumpor.






 Sneg u cipelama



Ne gradi se kuća na zbirkama escajga
mada koja kašika više
ponekad dobro dođe.

Ne gradi se kuća na novim zavesama
mada drugačije poglede
s vremena na vreme
treba zakloniti novim platnom.

Da bi dom bio dom, između ostalog
treba ti i mnogo toga
čega bi se unapred
odrekao, vrlo rado.

Slušaj šta kažu Eskimi:
da bi sagradio dobar iglo
godinama moraš da nosiš
sneg u cipelama.

I špenadlu, zaboravljenu
u okovratniku kaputa,
blizu žile kucavice.


Onda
 

Posmatrati
planinu kroz prozor voza
i misliti da je baš ta planina ona
koja
nosi tvoje tragove.
Onda prisloniti kažiprst na maglinu stakla,
potom
do njega drugi prst, priključiti im
i treći: prekriti prstima sliku
udaljene
planine, koju vidiš kroz prozor,
kao što bi dlanovima prekrio
sićušnog insekta
na stolu, pre no što ćeš ga poklopiti čašom.
Onda
posmatrati vrh planine, čudno uhvaćen
u razmaku između dva prsta
prislonjena na staklo,
nežno i sa puno pažnje, kao prepoznato lice
neke
žene dok ga otkrivaš vrhom kasnog leda.
Planine neprimetno
podrhtavaju dok putuješ
kraj njih i zamišljaš da ih loviš
jednostavnim
pokretima ruke.
Potom sići na stanici do koje te ni jedan
od
nekadašnjih puteva nije mogao dovesti,
držati za ruku onu zbog koje
se glasovi voza
slepo podupiru jedan o drugi
i dok vreme i predeo
sa pažnjom ostavljaju
senke na njenom licu,
prijemčivom kao da je
od peska,
pevušiti ili pričati kako postoji jedna planina
koja te
uvek prati ma gde putovao,
ona koja nosi tužnu sličnost zvezda
uklesanu
u kamenu - kroz sve prozore ovog sveta i kroz sve
svetove
nastale na varljivom staklu
lutajućih prozora.
Biti toliko blizu
stvarima za koje bi želeo
da ti se otkrivaju kao kamenje u pesku,
nakon
povlačenja vode,
ne verovati u ponore između prstiju
kroz koje
vetar zviždi iluziju, tamnu kao srebro,
na svoj način.





Ana Ristović

(rođena je 1972. godine u Beogradu. 
Studirala je srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavila je više knjiga poezija i dobitnik je značajnih nagrada za svoje stvaralaštvo. 
Njene pesme prevođene su na engleski, nemački, finski, slovenački, makedonski, slovački jezik i zastupljene su u više domaćih i stranih antologija. 
Od 1998. godine živi i radi na prostorima 
Ljubljane i Beograda).

photo:google.com

четвртак, 9. фебруар 2012.

LILU Fashion shoes...obuća za super žene...


 ,,Cipele su bolje od seksa, jer traju duže'', 
prva je izgovorila Madona ...





 Tajanstvena ljubav između žena i cipela je večna misterija, a ormar pun raznovrsne obuće  san je svake žene. Kažu da kupovina cipela kod žena izaziva osećaj sreće,više nego čokolada ili  parfem. Visoka potpetica se u našoj kulturi smatra vrlo erotičnom, no nije uvek bilo tako. Rođena je u 17. veku kada su je nosili muškarci i žene.  U pedesetim godinama dvadesetog veka potpetica je ženski zaštitni znak i simbol nežnosti .. To se pak  promenilo vrlo brzo pa  je hod na visokoj peti prerastao u znak samopouzdanja i seksepila.
U mom slučaju, ormar s cipelama je poput malog muzeja ... Retko i teško  se neki eksponat baci...
Zato što sam ja izgleda 'tipična žena' i mnooogo volim cipele:)
A ko će razumeti žene i njihovu ljubav prema obući, nego žena.. 
Zato  prednost dajem kreatorima - ženama...

Na svu sreću, postoji jedna žena koja pravi veoma kvalitetnu, lepu, udobnu obuću, i ono što  je veoma važno 
sve je 
MADE IN SERBIA

 Danijela Biškup






Dizajnerka obuce LILU, deo kreatorskog tima i jedna od vlasnica butika IDENTITY u Beogradu, Danijela Biškup, 
o svojoj obući kaže: ''LiLu?
To je jedan divan film Luka Besona, »Peti element«.
 Lilu je uloga Mile Jovović. Upravo takva jedna žena, lepa, moderna, moćna, pametna, emotivna , zgodna...
 jeste žena koja bi trebalo da nosi moju obuću..






INSPIRACIJA? 
Moja omiljena modna epoha je barok, ako pričamo o dalekoj prošlosti, mada najviše volim 20. vek, i to sedamdesete godine. Inspiracija su mi prošla vremena, jer baviti se modom možete samo na dva načina: ili biti inovator ili početi od nečega što je već urađeno i tome dodati svoj lični pečat. Ja sam odabrala ovaj drugi pravac.
SUPER ŽENE...
Od početka bavljenja dizajniranjem obuće shvatila sam da je ona modni detalj, tako da LiLu obuću možete kombinovati sa raznim stilovima. Sve zavisi od stajlinga. Zadovoljstvo mi da žene koje nose moje modele imaju od 15 do 75 godina. Poznate ličnosti su dobri promoteri, ali se to od njih i očekuje. Međutim, moja firma živi od „običnih“ žena. 
One su najbolji kupci''.
 izvor-aplauz.net















 hit


 LILU Fashion Shoes se prodaje u okviru firme IDENTITY PLUS d.o.o.
sedište: ul.Cara Uroša 31, Beograd
kontakt tel: +381 11 2638 066
prodajno mesto:
 IDENTITY shop, Eurocentar, ul.Makedonska br.30, Beograd,/ prvi lokal u ulazu-desno

Na shoeRA.com  možete pročitati dobar  tekst o LILU

Book GIVEAWAY goes to ...



ili 
''Naša najveća snaga nije u tome da nikad ne padnemo, 
već da se svaki put kad padnemo - podignemo''....Konfučije


... veoma motivaciono, veoma snažno, životni moto za svakog od nas...


još reče: ''Upravo čitam 'Sneg' i volim Pamuka'' 
i još jedan razlog više da shvatim da knjiga ide u prave ruke







Dakle, osvajač ove knjige je vlasnica bloga Nataly's Glamour amour






Uživaj u ovoj biografiji Istanbula i autobiografiji Orhana Pamuka,
i neka ti bude od koristi kad odeš u Istanbul





Ljub, K

понедељак, 6. фебруар 2012.

Smrt je neprovjerena glasina...




Odrastala sam uz njegove 'pomerene'  filmove, neobične, tužne baš kao i vreme u kom su stvoreni..
Filmove pune satire i inteligentnog podsmeha pojavama u društvu tadašnje Juge..
I najveća kultna satira na temu raspada SFRJ-a,  film 'Underground' ...
A onda je 2010. napisao knjigu i digao prašinu na sve strane.. Tek sam je sada pročitala, i mislim da će ona vremenom tek dobijati na značaju... Hteo je Kusturica da objasni neke stvari..Ništa nije prećutao i objasnio je...Bar nama koji smo onda bili mali..
A sada ljude delimo samo na dobre i loše, i nikako drugačije...
Ima jedan deo na samom kraju knjige: ''Čiji si ti čovjek, Emire, reci svojoj majci''--na šta on kaže :
''Ničiji'... ''Kako ničiji, valjda si moj.''..
...

...BE YOURSELF, NO MATTER WHAT THEY SAY...

Pročitah je u jednom dahu -
 zanimljiva knjiga, opisana   burna  vremena  i jedan posve buran život -
odrastanje u Bosni, prve tuče, zaljubljivanja, školovanje u Pragu, uticaj Čehova, Andrića i mnogih drugih..
Hrabar neki čovek, taj Emir Kusturica, uvek sam mislila, a posle ove knjige, to i podvlačim.. Prema njemu, nema ravnodušnih, ili ga mrze ili ga vole, i ovde i tamo... I to sve nije važno, čini se da on zna šta radi i to veoma uspešno, svetska priznanja govore tome u prilog - dvostruki je dobitnik Zlatne palme kanskog filmskog festivala, venecijanskog Zlatnog lava, Srebrnog medveda, Zlatnog kentaura, Francuskog ordena, za doprinos umetnosti, nominovan za Oskara za film sa neameričkog govornog područja i još mnoga druga svedok su njegove briljantne rediteljske karijere i  izgrađenog veoma ličnog  filmskog rukopisa.
A iz ovog rukopisa slede neki interesantni



Odlomci 


..''Mene je spremnost gomile da zaboravi uzroke velikih obrta u istoriji i da prihvati naknadnu svijest kao istinu, natjerala da zaborav raskopčam iz uzročno-posljedične, misaone veze...''


...''Danas rulja prati kokošiji model i pamti samo između dva hranjena.''..


...''Tamo su ljudi uglavnom hodali savijeni u leđima.  Zbog toga što je bilo ili prevruće ili jako hladno. Izgledali su kao da ih meteorološka situacija ponižava''...


...''Ja sam o komšijskom životu u Bosni slušao svakakve priče i on su uvijek isticale važnost komšijskih odnosa. Vjerovatno je u pričama starijih ta stvar isticana, jer u praksi nisu postizani baš neki veliki dometi''..


...''Jedini izlaz iz neprijatne sobe, koja ni po čemu nije bila prijateljska prema kandidatu za studije filmske režije, bio je bjeg u literaturu... Sve otežavajuće okolnosti, koje čovjeku stvaraju vrijeme i prostor, tada su nestajale. Najizraženije je to bilo kada me je u svoj svijet odvodio Čehov.  Njegove obične, a fantastične priče o malim ljudima podsjećale su me na moj život. Moj otac je bio čovjek iz Čehovljevih priča. Tačnije, njegova želja da iz ugla malog čovjeka učestvuje u velikoj istoriji, podudarala se sa motivima Čehovljevih junaka. Okrenuo sam prvu stranicu knjige i naleteo na osobu koja me očarala. Poželio sam da pojednostavim život kao taj Čehovljev lik, nastavnik geografije, koji je svoje viđenje stvari gradio samo na očiglednim stvarima''...



...''Zemljotresi zaobilaze zaljubljene stolove. Kuge, epidemije, takođe. Taj što ne samo da je bio bez riječi, tu su trnule usne, a govorni aparat nije bio u stanju da izgovori niti jednu od gluposti koje čovjek u odrastanju izgovara... To je kao na filmu. Najbolji dijalozi, najbolja scenografija, nisu dovoljni da film bude veliki. Tako je i u ljubavi. I to je djelovalo utješno na mene. I ljubav se, valjda, gradi u mističnim pauzama između govora, između snova, ljubav narasta uz osjećanje koje prate zbirovi radnji koje čovjek obavlja, nikada ne odgonetajući konačnu tajnu i odgovor na pitanje šta je najznačajniji sastojak ljubavne veze. Jer kada tajne iščeznu, kada ljubav iščezne, onda se ljudi razilaze i misle samo na očigledne i često ružne stvari''...




Sebilj česma,Sarajevo




...''U najtežim trenucima borbe za film ''Otac na službenom putu'', u Sarajevu, meni je pomagalo saznanje da postoji Beograd. Centar Balkana sa kojim sam mnogo puta kasnije bio u nesporazumu. Najčešće mi je smetala provincijalnost i nekontrolisani šminkeraj njegove elite. Ali Beograd je činio maticu koja je bila   posljednja stanica , ali i nada da stvari mogu da budu bolje. Za ove tipove koji su odlučivali o sudbini filma bio je to grad- politička Sodoma i Gomora, a za mene je predstavljao prozor kroz koji moraš proći ako želiš da se domogneš slobode.....Tako sam i ja , osjetivši da sam na izmaku snaga, pomislio kako mi je mjesto u gradu u kome se štampa nedeljnik ''Nin'', gdje žive Aleksandar Petrović i Živojin Pavlović i ostali crnotalasovci, u kome su filozofski praksisovci, gdje druguju Matija Bećković i Milovan Đilas , gdje živi pisac romana ''Kad su cvijetale tikve'', Dragoslav Mihajlović i gdje se štampa ''Student''. Građani tog grada se ujutro bude , a na radio-talasima ih dočekuje veliki Duško Radović''...



Sebilj česma na dnu Skadarske ulice, Beograd





...''Kako izgleda i šta govori mali čovjek kada pije pivo. To je pitanje u čijem odgovoru, leži tajna male filmske revolucije u evropskom filmu , koju su izveli Forman, Mencl, Vlacil. Gledajući njihova djela sanjao sam da i ja , možda, jednog dana, u Jugoslaviji napravim film o malim ljudima. Zbog toga sam presjedio mnoge sate u češkim pivnicama, osluškujući šta to oni izgovaraju dok piju pivo.''...




...''Pretjeruješ, ali neka, mlad si čovjek, misliš svojom glavom. Uostalom, demokratija je kada ljudi drukčije misle i  zbog toga  ne potežu noževe jedni na druge.''...




Sebilj česma,Novi Pazar


...''Niko i nikada nije bolje poznavao ovdašnje ljude, niti je iko stigao do Andrićevih visina u demistifikaciji balkanskog čovjeka. On je jedini do kraja razumio taj dramatični trougao: islam, katolicizam, pravoslavlje, čije su ljubavi,kako je pisao, bile tako daleko, a mržnje tako blizu.Muslimani su gledali u Istanbul, Srbi u Moskvu, a Hrvati u Vatikan. Tamo su im bile ljubavi, a mržnje su bile tu, među njima''...



...''Balkanci žive jednom nogom na asfaltu, a drugu još uvijek vade iz seoskog blata. Kada nekom psuju majku seljačku, oni to rade stojeći na jednoj nozi, gradskoj, naravno. Ali to ne znači da psovka nije otišla daleko - sami sebi psuju mater. Jer ova druga noga,  zaglibljena u blato, najbolje govori kako njena gradska sestra površno gleda na moral, posebno na njegovo porijeklo i ne shvatajući da to što stiže od sestre iz blata, postaje istorijski kapital''...


...''Kao i svako drugo osjećanje na Balkanu nema samo radosti ili samo tuge. Zbog toga u dramskoj umjetnosti nije bilo čistih žanrova, sve se prelama jedno u drugo, ljudi su ovdje naučili da velike stvari donose i velike brige. Zato se najčešće velike stvari, radije, izbjegavaju. Sve što je veliko im pomuti vidik i stavlja ih u uznemirujući položaj. A kako velike stvari stižu, najčešće neželjene i mjenjaju život iz temelja, u istoriji najčešće stradaju dosljedni ljudi. Dosljednost na Balkanu je teško održiva , jer se notni sistem i uzori za naše ponašanje uvoze iz daljine. Sa Zapada i Istoka, a kada dolaze nenajavljene promjene, nama to ne javljaju, pa ili ispadamo budale , ili postajemo istorijske svinje. Napustimo stare ideale  preko noći, u ime viših i novih... Zbog toga  moja majka zna šta to znači kad se kaže:
-Onaj Dapčević je dosljedan, pravi čovo-''...



napomena:
Ovo je moj lični Blog i kao takav  nikada nije i neće biti mesto za ostavljanje ružnih,
ostrašćenih,
nacionalističkih komentara!!!
komentari sa takvom konotacijom biće uklonjeni, a možda i reportovani,
jer je već naglašeno da ovde tome nema mesta. Ljudi se ovde posmatraju isključivo kroz njihov umetnički rad, jer je takva tema...
Dakle, ako je u pitanju knjiga , možemo govoriti  o knjizi ili njenom autoru  kao piscu, o citatima i slično..
sve ostalo , što nije tema ovog Bloga i posta, molim vas da pišete na svom Blogu,
ako ga imate ili zadržite za sebe ...
Unapred hvala na razumevanju.....

Snegoljupci valjda, pa neće da čiste sneg...


Usred zime u zemlji Srbiji pade sneg i zaveja breg...
I svi se nađoše u čudu i ljudi i putari.. 
o'kle sad taj sneg, što se nije najavio???
 Svi nespremni, čistili bi, al' nemaju čime... i smisliše javni poziv i nudiše dnevnicu za građane koji su hteli da pomognu u čišćenju glavnog grada, i javi se, za svaku pohvalu, 2000 ljudi u dvomilionskom gradu...
(ako znamo koliko je radno sposobnih a nezaposlenih,onda je brojka od 2000, više nego jadna)
i eto tek je počela 2012. a 'smak sveta' je već tu 
ulice neprohodne, sa brda se ljudi spuštaju sa: 
'pomozi Bože', autoput zakrčen, kolone, čeka se satima na 'debelom' minusu, oko 70000 ljudi u selima odsečeno od civilizacije, desetine žrtava hladnoće, i epilog 
uvodi se vanredno stanje....
Vanredna situacija podrazumeva angažovanje svih resursa, mobilisanje mehanizacije i ljudstva u opštinama u kojima je najkritičnije i za pomoć najugroženijem stanovništvu. 
 Na građane se apeluje da čiste sneg ispred svojih zgrada i poslovnih objekata!!!
A građane baš briga.. 
uradiće to valjda neko drugi... 
Godinama unazad to gledamo, al' nije bila ovako ozbiljna  situacija...
'Neki' više  puta dnevno čiste  sneg, i ulicu i prolaz, i to smatram sasvim normalnim, to je građanska dužnost...
a 'neki'  samo prolaze, ne okreću glavu, kao negde mnogo žure.. 
Samo prođu i okrenu glavu ili dobace neki komentar:
''Što  čistiš kad će opet da napada?''



Šta bi bilo kad bi svi tako mislili!!!


Hvala Bogu, pa ima #poštenih ljudi sa twittera, koji su lepo čistili sneg sa parkinga i nisu nabacivali na komšijska kola :))))


No, sem što je 'očistio zemlju i vazduh', kako kaže moja baka, sneg je doneo i mnogo radosti, pre svega onim najmlađima .. Neki su toliko uživali da su se i prehladili, kao moj sin, pa se sad lečimo jer za koji dan krećemo na Zlatibor, da udišemo planinski zrak...







i  mi smo snegoljupci, al' znamo i da čistimo sneg
 kad zatreba...














a na drvetu u 'našem' dvorištu ( na minus 10 ), rastu:
lopta, sneg i jabuke...
niko im ništa ne može, jače su od sudbine, mogu samo da ih gledaju, 
oni što ne mogu da ih dohvateeeee :))))