Smrt je neprovjerena glasina...

Odrastala sam uz njegove 'pomerene'  filmove, neobične, tužne baš kao i vreme u kom su stvoreni..
Filmove pune satire i inteligentnog podsmeha pojavama u društvu tadašnje Juge..

I najveća kultna satira na temu raspada SFRJ-a,  film 'Underground' ...

A onda je 2010. napisao knjigu i digao prašinu na sve strane.. Tek sam je sada pročitala, i mislim da će ona vremenom tek dobijati na značaju... Hteo je Kusturica da objasni neke stvari..Ništa nije prećutao i objasnio je...Bar nama koji smo onda bili mali..
A sada ljude delimo samo na dobre i loše, i nikako drugačije...

Ima jedan deo na samom kraju knjige: ''Čiji si ti čovjek, Emire, reci svojoj majci''--na šta on kaže :
''Ničiji'... ''Kako ničiji, valjda si moj.''..

...

...BE YOURSELF, NO MATTER WHAT THEY SAY...

Pročitah je u jednom dahu -
 zanimljiva knjiga, opisana   burna  vremena  i jedan posve buran život -
odrastanje u Bosni, prve tuče, zaljubljivanja, školovanje u Pragu, uticaj Čehova, Andrića i mnogih drugih..

Hrabar neki čovek, taj Emir Kusturica, uvek sam mislila, a posle ove knjige, to i podvlačim.. Prema njemu, nema ravnodušnih, ili ga mrze ili ga vole, i ovde i tamo... I to sve nije važno, čini se da on zna šta radi i to veoma uspešno, svetska priznanja govore tome u prilog - dvostruki je dobitnik Zlatne palme kanskog filmskog festivala, venecijanskog Zlatnog lava, Srebrnog medveda, Zlatnog kentaura, Francuskog ordena, za doprinos umetnosti, nominovan za Oskara za film sa neameričkog govornog područja i još mnoga druga svedok su njegove briljantne rediteljske karijere i  izgrađenog veoma ličnog  filmskog rukopisa.

A iz ovog rukopisa slede neki interesantni

Odlomci 

..''Mene je spremnost gomile da zaboravi uzroke velikih obrta u istoriji i da prihvati naknadnu svijest kao istinu, natjerala da zaborav raskopčam iz uzročno-posljedične, misaone veze...''

...''Danas rulja prati kokošiji model i pamti samo između dva hranjena.''..

...''Tamo su ljudi uglavnom hodali savijeni u leđima.  Zbog toga što je bilo ili prevruće ili jako hladno. Izgledali su kao da ih meteorološka situacija ponižava''...

...''Ja sam o komšijskom životu u Bosni slušao svakakve priče i on su uvijek isticale važnost komšijskih odnosa. Vjerovatno je u pričama starijih ta stvar isticana, jer u praksi nisu postizani baš neki veliki dometi''..

...''Jedini izlaz iz neprijatne sobe, koja ni po čemu nije bila prijateljska prema kandidatu za studije filmske režije, bio je bjeg u literaturu... Sve otežavajuće okolnosti, koje čovjeku stvaraju vrijeme i prostor, tada su nestajale. Najizraženije je to bilo kada me je u svoj svijet odvodio Čehov.  Njegove obične, a fantastične priče o malim ljudima podsjećale su me na moj život. Moj otac je bio čovjek iz Čehovljevih priča. Tačnije, njegova želja da iz ugla malog čovjeka učestvuje u velikoj istoriji, podudarala se sa motivima Čehovljevih junaka. Okrenuo sam prvu stranicu knjige i naleteo na osobu koja me očarala. Poželio sam da pojednostavim život kao taj Čehovljev lik, nastavnik geografije, koji je svoje viđenje stvari gradio samo na očiglednim stvarima''...

...''Zemljotresi zaobilaze zaljubljene stolove. Kuge, epidemije, takođe. Taj što ne samo da je bio bez riječi, tu su trnule usne, a govorni aparat nije bio u stanju da izgovori niti jednu od gluposti koje čovjek u odrastanju izgovara... To je kao na filmu. Najbolji dijalozi, najbolja scenografija, nisu dovoljni da film bude veliki. Tako je i u ljubavi. I to je djelovalo utješno na mene. I ljubav se, valjda, gradi u mističnim pauzama između govora, između snova, ljubav narasta uz osjećanje koje prate zbirovi radnji koje čovjek obavlja, nikada ne odgonetajući konačnu tajnu i odgovor na pitanje šta je najznačajniji sastojak ljubavne veze. Jer kada tajne iščeznu, kada ljubav iščezne, onda se ljudi razilaze i misle samo na očigledne i često ružne stvari''...

Sebilj česma,Sarajevo

...''U najtežim trenucima borbe za film ''Otac na službenom putu'', u Sarajevu, meni je pomagalo saznanje da postoji Beograd. Centar Balkana sa kojim sam mnogo puta kasnije bio u nesporazumu. Najčešće mi je smetala provincijalnost i nekontrolisani šminkeraj njegove elite. Ali Beograd je činio maticu koja je bila   posljednja stanica , ali i nada da stvari mogu da budu bolje. Za ove tipove koji su odlučivali o sudbini filma bio je to grad- politička Sodoma i Gomora, a za mene je predstavljao prozor kroz koji moraš proći ako želiš da se domogneš slobode.....Tako sam i ja , osjetivši da sam na izmaku snaga, pomislio kako mi je mjesto u gradu u kome se štampa nedeljnik ''Nin'', gdje žive Aleksandar Petrović i Živojin Pavlović i ostali crnotalasovci, u kome su filozofski praksisovci, gdje druguju Matija Bećković i Milovan Đilas , gdje živi pisac romana ''Kad su cvijetale tikve'', Dragoslav Mihajlović i gdje se štampa ''Student''. Građani tog grada se ujutro bude , a na radio-talasima ih dočekuje veliki Duško Radović''...

Sebilj česma na dnu Skadarske ulice, Beograd

...''Kako izgleda i šta govori mali čovjek kada pije pivo. To je pitanje u čijem odgovoru, leži tajna male filmske revolucije u evropskom filmu , koju su izveli Forman, Mencl, Vlacil. Gledajući njihova djela sanjao sam da i ja , možda, jednog dana, u Jugoslaviji napravim film o malim ljudima. Zbog toga sam presjedio mnoge sate u češkim pivnicama, osluškujući šta to oni izgovaraju dok piju pivo.''...

...''Pretjeruješ, ali neka, mlad si čovjek, misliš svojom glavom. Uostalom, demokratija je kada ljudi drukčije misle i  zbog toga  ne potežu noževe jedni na druge.''...

Sebilj česma,Novi Pazar

...''Niko i nikada nije bolje poznavao ovdašnje ljude, niti je iko stigao do Andrićevih visina u demistifikaciji balkanskog čovjeka. On je jedini do kraja razumio taj dramatični trougao: islam, katolicizam, pravoslavlje, čije su ljubavi,kako je pisao, bile tako daleko, a mržnje tako blizu.Muslimani su gledali u Istanbul, Srbi u Moskvu, a Hrvati u Vatikan. Tamo su im bile ljubavi, a mržnje su bile tu, među njima''...

...''Balkanci žive jednom nogom na asfaltu, a drugu još uvijek vade iz seoskog blata. Kada nekom psuju majku seljačku, oni to rade stojeći na jednoj nozi, gradskoj, naravno. Ali to ne znači da psovka nije otišla daleko - sami sebi psuju mater. Jer ova druga noga,  zaglibljena u blato, najbolje govori kako njena gradska sestra površno gleda na moral, posebno na njegovo porijeklo i ne shvatajući da to što stiže od sestre iz blata, postaje istorijski kapital''...

...''Kao i svako drugo osjećanje na Balkanu nema samo radosti ili samo tuge. Zbog toga u dramskoj umjetnosti nije bilo čistih žanrova, sve se prelama jedno u drugo, ljudi su ovdje naučili da velike stvari donose i velike brige. Zato se najčešće velike stvari, radije, izbjegavaju. Sve što je veliko im pomuti vidik i stavlja ih u uznemirujući položaj. A kako velike stvari stižu, najčešće neželjene i mjenjaju život iz temelja, u istoriji najčešće stradaju dosljedni ljudi. Dosljednost na Balkanu je teško održiva , jer se notni sistem i uzori za naše ponašanje uvoze iz daljine. Sa Zapada i Istoka, a kada dolaze nenajavljene promjene, nama to ne javljaju, pa ili ispadamo budale , ili postajemo istorijske svinje. Napustimo stare ideale  preko noći, u ime viših i novih... Zbog toga  moja majka zna šta to znači kad se kaže:
-Onaj Dapčević je dosljedan, pravi čovo-''...

napomena:
Ovo je moj lični Blog i kao takav  nikada nije i neće biti mesto za ostavljanje ružnih,
ostrašćenih,
nacionalističkih komentara!!!
komentari sa takvom konotacijom biće uklonjeni, a možda i reportovani,
jer je već naglašeno da ovde tome nema mesta. Ljudi se ovde posmatraju isključivo kroz njihov umetnički rad, jer je takva tema...
Dakle, ako je u pitanju knjiga , možemo govoriti  o knjizi ili njenom autoru  kao piscu, o citatima i slično..
sve ostalo , što nije tema ovog Bloga i posta, molim vas da pišete na svom Blogu,
ako ga imate ili zadržite za sebe ...
Unapred hvala na razumevanju.....