U sklopu Pamukkala, (o kojim sam pisala ovde) nakon što se popnete uz ''belu planinu'' i okrepite kupanjem u svakom simpatičnom bazenčiću, ugledaćete na samom vrhu predivan drvored i odmah iza njega ostatke drevnog ''svetog grada'',
Ἱεράπολις,
Hiearapolisa.
Osnovao ga je Eumen Ii, kralj grčkog Pergamona (Pergama) baš na ovom mestu, verujući u čudotvornu moć ove vode.
Mislio je da ako je ova voda imala takvu snagu da promeni krajolik, onda je tek čudotvorna za čoveka.
Baš kod današnjeg drvoreda, nekada je bio ulaz u grad, i navodno su sve ''goste'' prvo slali u ova prirodna lekovita rajska kupatila, odmah pored ulaza, da se lepo operu i opuste (tada su vladale svetom razne zarazne bolesti), pre nego kroče u ''sveti grad''.
Iako grad nije smešten kraj mora ili neke reke, bio je veoma značajan i razvijen. Razlog leži u podatku da je upravo ovde prolazio ''Put svile''.
Ovaj grad je nakon velikih oštećenja od mnogobrojnih zemljotresa, napušten u 14. veku. Danas mi možemo posetiti ruševine tog antičkog grada, sa očuvanim arkadama, stubovima, ostacima hramova, velikim amfiteatrom, brojnim sarkofazima, grobom apostola Filipa, ostacima
svetilišta posvećenog Plutonu, nekropolisom i predivnim antičkim termama, koje se nalaze u sklopu Hiearapolisa, a nisu Pamukkale.
To su tzv. Kleopatrini bazeni.
Zabeleženo da je egipatska kraljica Kleopatra, inače veliko nadahnuće - inspiracija književnika, istoričara, i dramaturga,
do naših dana, ovde dolazila da se neguje i uživa, naročito dok je bila u braku sa Markom Antonijem.. Poznato je da je Kleopatra bila izuzetno obrazovana: sjajno
poznavala istoriju, geografiju, matematiku i astronomiju, bila veliki
strateg i veliki patriota, odlično je govorila devet jezika... U antičko doba ''duh i um'' bile su najveće ljudske
vrednosti , a Kleopatra je u tom pogledu bila neprikosnovena....
U zlatno rimsko doba, ovde su se kupali carevi. Danas, se može okupati svako ko izdvoji 35 TL za ulaz u Kleopatrine terme (to se posebno plaća, nema veze sa ulaznicom koju ste već kupili za ulaz na Pamukkale od 20 TL).
Pored termi nalazi se restoran, kafić, razne kozmetičke usluge, od masaže do ''fish foot therapy'', i travnati deo sa ležaljkama u ''debeloj'' hladovini gde se može dremnuti.
Sa leve strane od ulaza u Antički bazen, nalazi se ulaz u muzej sa divnim artifaktima, koji jedino ne radi ponedeljkom.
Od 1988. godine ovaj prirodni kompleks (Pamukkale i Hierapolis) je pod zaštitom Unesko-a.
Kad sam posle razgledanja i opuštanja na divnim, belim travertinama Pamukkala, došla na sam vrh ''bele'' planine, kao da je neko ''podvukao'' crtu. Od beline nije više bilo ni traga. Zemlja žuta, ispucala, i zlatne ruševine na plus 40 stepeni, su se videle u nekoj toplotnoj treperavoj igri svetla. Pitala sam se da li možda sanjam, i tražila bar neki beli kamenčić, ali njega nije bilo. Ovde je bio neki potpuno drugi pejzaž.
Pomislila sam znajući neke podatke o Hierapolisu,
''Raj i Pakao'' ...
Ako su Pamukkale, sa svojom belinom i milinom koju izazivaju u čoveku, asocijacija na ''beli raj'', onda i Hierapolis može biti ''pakleni grad''.
odmah se setih onog grafita: ''U raju je lepo... al' u paklu je ekipa!!!'' :D
I pohitah ka Hierapolisu...
Da ovo nisu samo moja naklapanja, znaju oni koji prate arheološka istraživanja antičkih lokaliteta.
Naime, italijanski arheolozi koji rade na mnogim antičkim iskopinama u Turskoj, tvrde da su otkrili mitska „vrata pakla", ''plutonijum'', prolaz koji prema grčkoj i rimskoj mitologiji vodi prema podzemlju, jer se nalazi i izgled mesta, podudaraju sa istorijskim opisima, piše Dejli mejl.
Među brojnim ruševinama, arheolozi su pronašli podrum sa jonskim stubovima, na kojima su bile ispisane reči upućene bogu podzemlja, Plutonu, i boginji podzemlja Kori. Arheolozi su takođe pronašli i ostatke hrama, bazena i stepenice iznad
pećine što se slaže sa opisima mesta u drevnim tekstovima u kojim se
kaže da su ljudi mogli posmatrati ovo sveto mesto samo sa stepenica.
“Plutonijum je pukotina dovoljno široka da čovek može ući u nju. Veoma je duboka. Oko otvora je ograda koja je prekrivena gustom maglom
od koje se gotovo uopšte ne može videti samo mesto. Vazduh izvan ograde
je miran i kada ne duva vetar, moguće je prići otvoru ali bilo koje živo
biće koje bi unutra ušlo, umiralo bi na licu mesta. Podrum je pun pare i vrlo je teško uočiti tlo pod nogama. Životinje koje ovde uđu, odmah uginu zbog otrovnih gasova", napisao je grčki geograf Strabon u jednom od svojih radova iz 65. godine pre nove ere.
Otrovna isparenja iz pećine konstatovana su i prilikom iskopavanja, a zbog halucinacija koje izazivaju, pećina i lekoviti izvori u njenoj blizini dugo su bili mesto hodočašća. Hodaočasnici su imali običaj da prespavaju u njihovoj blizini, a snovima koje bi tom prilikom usnili pripisivano je proročansko značenje.
Tim koji predvodi italijanski arheolog Frančesko D'Andria na konferenciji u Istanbulu objasnio je da su tajanstveno mesto - „vrata pakla" – otkrivena sasvim slučajno. ''Plutonovu kapiju smo pronašli pri rekonstruisanju toka termalnog izvora. Izvori iz Pamukala, koji stvaraju čuvene bele terase, zapravo potiču iz ove pećine. Smrt smo videli na licu mesta. Nekoliko ptica umrlo je od otrovnih isparenja, čiji sastav još nismo utvrdili" - izjavio je D'Andria za "Diskaveri njuz".
Frančesko D'Andria je Italijanski naučnik poznat po tome što je
sprovodio intenzivna arheološka istraživanja u Hierapolisu 2011., kada
je otkrio grob Svetog Filipa, jednog od 12 Hristovih apostola.
za ovu statuu se prvobitno smatralo da je označavala Apolona, dok se danas zna da je to Pluton, bog podzemlja, ekvivalent grčkom Hadu, grčkom bogu podzemlja |
Izgleda da nikada nisam bila bliže paklu :D
U svakom slučaju, nema nekog prevelikog obezbeđenja samog lokaliteta, tako da ko želi da proveri da li su tamo stvarno ''vrata pakla'' može nesmetano da proba...
Ko zna, možda se i vrati odande, jer je ''rajska ptica'' ;)
mali predah između Pamukkala i razgledanja Hierapolisa |
ovo je jedna fina mapa, koju su nam dali u hotelu |
''vrata pakla'' tu negde |
ostaci vodovoda |
Rimsko pozorište podignuto je za vreme cara Septimija Severa |
plato ispred Antičkog bazena |
Antique pool i Kleopatrin bazen |
nekada je ovde bio glavni gradski ulaz |
pogled na mesto Pamukkale, jezero, bazene, hotele, zelena pamučna polja, peščar u daljini i travertine-bazenčiće koji su zabranjeni za hodanje jer su oštećeni |
ovo je taj deo koji se samo fotografiše, jer su oštećeni bazeni |
na svu sreću, veoma blizu je ''slobodan'' deo za kupanje i uživanje |
Gledajući čak i ruševine ovakvih značajnih gradova, čovek oseća divljenje prema tim antičkim civilizacijama, njihovim arhitektama, stilu gradnje, vodovodima, termama. Samo donekle pretpostavljam kako je to tada izgledalo. Ostalo je u mašti, magnovenju i u pitanjima:
kako su ti ljudi živeli,
da li su uživali,
da li su bili bezbrižniji ili srećniji nego mi sada,
šta se to promenilo,
šta su jeli,
čega su se plašili,
koliko su se voleli,
i na kraju kako su umirali?
Divan post, kako bih ja tamo uživala :) Razmišljanje na kraju dijelim s tobom.
ОдговориИзбриши