среда, 27. август 2014.

Citadela - Kronin



Archibald Joseph  
Cronin

Citadela 

Kroninova najbolja knjiga duštvene kritike.
Pitka za čitanje, sa veoma jasnom porukom.
Prati lične životne sukobe mladog škotskog lekara.
Kada je budete pročitali, sigurna sam da  neke poruke koje ona nosi
nećete dugo moći da izbacite iz svoje glave,
 naročito ćete ih se setiti kada uđete u neku lekarsku ordinaciju, ne daj Bože ;)

Sa Kroninom sam se srela prerano, još u osnovnoj školi, pošto je jedna moja rođaka imala neke njegove knjige i tada sam pročitala Citadelu. Dopala mi se, ali je tada nisam razumela na način na koji je danas razumem. Pre nekoliko godina sam je se setila, baš "a propos" neke "lekarske etike" u nas, i poželela da je opet pročitam. Muke moje... Knjige nema u prodaji....
Međutim, nekako mi se posreći i nedavno kupim od prodavca antikvarnih knjiga ceo komplet Krononovih sabranih dela.
Sada ih gustiram na tenane, pošto ih nisam sve pročitala ranije.
Prva na redu je bila, naravno, Citadela.


Opet me je takla, evo priznajem.
Stalno mi je jedna misao bila na pameti, te je delim s vama:

Ovo bi knjigu trebalo staviti za lektiru svih medicinskih škola, a pogotovo medicinskih i srodnih fakulteta. A svakako bi bilo veoma lepo kad bi je svi lekari i medicinsko osoblje imali u svojim ordinacijama i kućama, čisto da se podsete nekad svojih početaka, i eventualno prepoznaju svoje profesionalne deformacije usled jačanja novčanih apetita.

Kroz lik glavnog junaka, doktora Endru Mansona,
Kronin (po profesiji doktor medicine sa doktoratom na temu Istorija aneurizme)
 svima nama drži čas o lekarskoj etici.
O etici često razmišljam,  pa i knjige na ovu temu rado čitam.
Ukoliko ste i vi tih afiniteta, onda je ovo prava knjiga za vas.


Vredan mladi, tek svršeni student medicine, traži posao po celoj Engleskoj. Nailazi na neverovatne zapetljancije i podmeštanja od starijih kolega iz struke, te mu je život zbog njegove  revnosti, brige i ljubavi prema pacijentima stravično turbulentan, a on tako mlad i perspektivan, uprkos stalnim  seljenjima u potrazi za bolje plaćenim poslom, prilično švorc.
Bori se protiv sistema,  bori se s vetrenjačama.
Kao majstor u razvoju likova, Kronin je lik doktora Mensona tako divno preneo čitaocima, da jednostavno ne možeš da  ne zavoliš taj lik, i da mu se diviš, jer je toliko čist, plemenit i različit od mnogih  lekara sa kojima se srećemo  po srpskim ordinacijama u 21. veku.
Doduše, razlika od jednog veka nije mala, jer je početak knjige stavljen u 1924. godinu. Tridesetih godina prošlog veka je i pisana, tako da je prisutan taj "arhaični" engleski stil, što je veoma simpatično bar meni.
Zanimljivo je da iz ove knjige možemo da vidimo koliko smo kao čovečanstvo napredovali u medicinskim otkrićima, lekovima, prevenciji, a koliko smo stagnirali kao "ljudi". 
Ili drugim rečima, kako je loš sistem uvek loš sistem.

Naposletku, i dr Menson je samo čovek, citadela (tvrđava) čije prozore  lome  besni vetrovi, čije kamenje spiraju kiše, a tlo drmaju klizišta, pa on pokušava da se prilagodi svemu tome, ne bi li sačuvao svoju citadelu...
Zbog zlatne citadele počinje da gubi sve ono "božansko", jer ljudi greše....


I doktori su ljudi...
Da li smeju da greše i doktori, i koliko se njihove greške skupo plaćaju - novcem ili životima?
Šta je skuplje?!


Ovo nije osuda lekara, nego fer pogled na sistemske greške zdravstvenog sistema i
da bi se skretanjem pažnje stanje popravilo. Ova knjiga može biti temelj, ili vodilja u održavanju i građenju moralnih  principa budućih doktora.

Čitajući ovu knjigu, zapanjićete se sličnošću sa nekim lekarima oko vas.
Možda ste vi srećnici koji to niste iskusili, ali ja nisam bila te sreće
i moja iskustva sa "nekim" doktorima nisu baš lepa.
Pritom, uopšte ne mislim na sve, niti na doktore kao profesiju, koju izuzetno cenim,
već na taj tzv.  "kukolj", koji kvari kompletnu sliku, kvari  ostale učesnike ucenama ili čak uništava zdravlje svojim pacijentiam iz želje da im uzme što više novca.
Izgleda da je ova problematična tema doktora koji traže "pogaču preko hleba",
u skoro svim državama aktuelna. Mada u našem neuređenom tranzicionom društvu i isto takvom zdravstvenom sistemu, doživljava kulminaciju loše prakse.

Koliko je bilo strašnih lekarskih grešaka sa smrtnim ishodom, zadnjih godina u Srbiji,
a presude su tako blage, ili su slučajevi zastarevali..
Strašne trgovine tek rođenim bebama, koja je Srbiji postojala krajem 20. veka,
a koju su vodili zaposleni, lekari i babice, ko bi drugi.
To su činjenice, koje pokazuju da sistem poodavno nije dobar.
Slučajevi traženja mita u državnim bolnicama, su trenutno toliko uobičajeni, da se ljudi više i ne pitaju, zašto  plaćaju još toliko novca pored plate koju lekari u Srbiji primaju.
Male su plate izgovor za sve, i za ono što jeste i za ono što "ne biva".. Al prolazi...
Ponekad, pomislim da nije samo to problem što se zdravlje tako skupo plaća (odvojiti od svojih "bolesnih" usta da bi neka druga sita usta poslao na egzotični ručak ili neko fino putovanje), nego je još veći problem kada te neko zavlači, namerno pogrešno leči, odugovlačeći i pokušavajući da pribavi finansijsku korist iz nečije muke ili teške bolesti,  izmišljajući dijagnoze, savetujući ti uvozne lekove po ceni bar 3 puta skupljoj od domaćih, ali da odneseš obavezno ceduljicu na kojoj piše ime dotičnog doktora!? Ili ne može da radi u takvoj gužvi u bolnici koju pokriva tvoje osiguranje, ali zato privatno može. Samo ponesi keš, dobro, može i kartica. Kafa, bombonjera, viski, to je već passé.
Ionako, ne znaju šta će sa tim ako ne otvore prodavnicu.  ;)


Ja sam čak doživela u jednoj našoj bolnici, da su hteli da mi operišu slepo crevo, a  imala sam stomačni virus. Počeli su da me spremaju za operaciju, koju bi obavili sutra ujutru, i onda su svi moji ukućani u međuvremenu dobili iste simptome, te je meni bilo sasvim jasno, o čemu se radi, a pritom mi je i leukocitarna formula bila sasvim mirna. Tada sam prvi put u životu, u bolnici bila izuzetno neprijatna, zahtevala da mi donesu otpusnu listu, tj. potpisala sam da izlazim na sopstvenu odgovornost. I nisam uopšte pogrešila, da sam ostala te noći, slepo im verujući, zdravo slepo crevo ne bih danas imala, a još bih se izložila bespotrebnom operativnom riziku i svemu što ide posle.



Ne pitam se da li "neki" mirno spavaju, videla sam da spavaju
i ne daju da ih niko uznemirava čak i kad su na radnom mestu.
Ne pitam se ni da li "takvi" imaju savesti, jer sam sigurna da je nikada nisu ni imali.
I ne pitam se ni ko ih štiti, jer znam da je takva internacionalna mreža,
jača od bilo koje države i spremni su da ućutkaju bilo koga. Na sve misle.

Sve je u procentima, sve je u novcu, ili u zlatnicima kako kaže Kronin, u ovoj knjizi.
Ne verujem da ovi korumpirani čitaju blogove, a još manje knjige, ali negde duboko verujem da će neki mehanizam naprednijeg humanijeg društva nego što je naše, naći načina da ovakvim zlotvorima stane na put - postoje zatvori, postoje doživotne zabrane bavljenja lekarskom praksom kao i brojne druge adekvatne kazne za traženje mita, nestručnost ili namerno dovođenje pacijenata u zabludu. Primeniti zakonske mere na sve građane podjednako. Ako može da robija neki radnik zbog toga što je ukrao 1000 evra, neka robija i doktor koji je ucenio bolesnog čoveka za 1000 evra.

Ono čemu se nadam je da će Kroninova "Citadela", imati ponovljenja izdanja u Srbiji
i da će " na vreme" doći u ruke mladih, budućih doktora i medicinskog osoblja.
Mnogi će se prepoznati kao mladi studenti željni znanja i spremni da pomognu pacijentima.
Šta će dalje biti zavisi od njih samih.
Da li će skrenuti sa svog Hipokratovog puta zarad neke "citadele"
ili će njihove zasluge i zahvalnost ljudi kojima su pomogli
biti večna nebeska citadela za njihove duše, biraće sami.
Naše odluke menjaju našu sudbinu...
No, sve će to negde biti svakako zapisano, a Nebeski sud je nepotkupljiv...
Ne zaboravite...






Odlomci


..."Došao sam ovamo pune glave  formula, stvari u koje svako veruje, ili se pretvara da veruje: 
na primer, da otečeni zglobovi znače reumatizam, 
da reumatizam znači salicilat. 
Znate, sva ta pravoverna načela medicine! 
E, pa ja polako uviđam da su neka od njih sasvim pogrešna. Uzmimo, recimo, lekove. 
Meni izgleda da neki od njih čine više štete nego koristi. To vam je sistem. 
Bolesnik vam dođe u dispanzer. On očekuje svoju "bočicu leka". 
I on je dobija, svejedno da li je to samo isprženi šećer, bikarbonat sode ili dobra čista voda. 
Zato se recepti i pišu na latinskom - da ih bolesnici ne bi razumeli. 
To nije ništa, to nije nauka. Meni se čini da suviše mnogo lekara 
uzimaju bolest empirijski, tj. razmatraju simptome pojedinačno. 
Ali neće da se pomuče da sve simptome slože zajedno, pa tek onda da izvuku dijagnozu.
 Oni vam kažu, vrlo brzo, zato što su obično u žurbi:"Ah, glavobolja. Probajte ovaj prašak." 
ili " Vi ste malokrvni, morate uzeti malo gvožđa." 
Umesto da se zapitaju šta uzrokuje glavobolju ili malokrvnost."..



..."I nemoj da se stidiš zato što si siromah. 
Zaboravi na novac, na položaje i na sve slično,
 i nauči da ceniš ljude po onome što oni stvarno jesu!"... 


...Vi biste hteli da srušite zidove Vavilona - znam, bio sam i ja nekad mlad. 
Ali svejedno, idite polako, oprezno, gledajte pre nego što skočite!"...






..."Ona je bila bolji borac od njega. Raspolagala je uravnoteženošću 
koja im je pomagala da prebrode svaku krizu. 
Znala je i ona da bude prgava, ali umela je i da vlada sobom."...




..."Ah, da! Zar ne uviđaš: kad bi svaki lekar izbrisao pitanje zarade, čitav bi sistem bio čistiji."...



..."Neznanje, neznanje, pusto neznanje! 
Trebalo bi da postoji neki zakon koji će naterati lekare 
da budu u toku savremene nauke. Sve je pogreška našeg trulog sistema. 
Trebalo bi svake pete godine da se ustanove obavezni tečajevi za sve lekare."...



..."Za sve je kriv sistem, mislio je on ojađeno, sistem koji je preživeo. Trebalo bi da postoji neki bolji poredak, da se svakome da prilika."...



...Rodžersu, u Ulici Konduit, rekli ste mi koliko vam je stalo do uspeha. 
U tome odelu to nećete nikad postići."...


..."U svome revnjivom naporu da postigne uspeh,
 on je zaboravio kako je put njegovog napretka 
bio suprotan svemu onome u šta je dotada verovao."...





..."Dosta mi je već širokog, zvezdanog neba. 
Najbolji način da čovek zavoli ovu našu jadnu zemlju jeste, 
da malo proputuje po inostranstvu."....


..."Život je za njega jurio isuviše brzo da bi imao vremena da malo zastane i da se zamisli. 
Vrtlog ga je zanosio. Bio je obuzet osećanjem snage."...




..."U ovom krajičku Londona ima suviše šakala. Ima dosta čestitih ljudi, koji se trude da rade pošteno, ali svi drugi su šakali. Šakali su ti koji daju sve te nepotrebne injekcije, seku neškodljive krajnike i slepa creva, doturaju jedan drugom pacijente kao lopte, dele honorare, vrše pobačaje, preporučuju vojne naučne lekove, a sve vreme jure za zlatnicima."...


..."Zašto bi jedan čovek (lekar) zarađivao tolike novce na račun čovečanstva koje pati."...





четвртак, 14. август 2014.

A planine odjeknuše - Haled Hoseini...



Lepa, i u isto vreme vrlo potresna knjiga.
Ako ste skloni da zaplačete dok čitate knjige, ova knjiga će vam sigurno izmamiti suze.
Na samom početku se nalazi metaforična priča od koje ćete se naježiti, 
o divu i baba Ajubovoj deci, 
koju jedan siromašni  Avganistanac priča svojoj deci pred odlazak u Kabul. 
Otac priča pokušavajući tako da olakša svojoj duši, tražeći opravdanje, 
dok deca očarana očevom pričom razmišljaju o sudbini baba Ajubove dece, 
ne sluteći da će i jedno od njih  odvesti  jedan strašni "div" 
koji se zove prodaja jednog deteta da bi ostala deca preživela.

Knjiga je višeslojna, pa decenijama pratimo mnoge likove, 
čije se sudbine prepliću, 
ili razdvajaju, 
da bi se kasnije neke od njih ponovo spojile, 
kao da nam pisac na taj način ne dozvoljava  da se vežemo samo za jednog lika.
Sve njih uglavnom povezuju Avganistan, tuga i dobrota 
koja se ispoljava na različite načine.
Tu su:
 Nila Vahdati, hrabra mlada žena koja pokušava da živi u Avganistanu, 
rušeći tabue što joj donosi brojne posledice;
Nabi - vozač, kuvar gospodina Vahdatija, koji je iz najboljih namera "zakuvao" i još neke čorbe, 
sem one za koju je bio plaćen. Njegova preispitivanja duše su mi se jako dopala.
Tu su još hirurg Markos i Talija sa grčkog ostrva Tinosa,  
Parvana i njena sestra, i još mnogi drugi.
Negde se ipak izdvaja priča o bratu i sestri, 
Pari i Abdulahu koje život surovo rastavlja na početku knjige.
Abdulaha će život odvesti u Ameriku, a Pari u Francusku. 
Izmeniće ih nove sredine, imaće nove živote, 
ali će uvek ostati avganistanska deca u duši..
Jedna će ih dečija pesmica stalno podsećati na "ono malo" 
što im fali u skoro potpunoj sreći, 
a što je daleko ostalo.



Glavni Hoseinijev lik, onaj stalno prisutni, koji je obeležio sve te sudbine 
i od koga su neki likovi spas našli u "belom" svetu je Avganistan.
Čini mi se da se Haled Hoseini rodio da bi "promenio" ružnu sliku o Avganistanu, 
koju su ratovi i terorizam urezali u našu svest, 
da bi nam pojasnio, približio neke događaje 
koje mi uglavnom znamo iz "jednostranih" medijskih izveštaja. 
Volela bih da se i kod nas rodi takav jedan pisac, koji bi svojim knjigama, 
kroz zamršene balkanske sudbine svojih likova
 pričao o realnim situacijama i životu ovdašnjih ljudi,
 i o onoj jedinstvenoj dobroj balkanskoj duši ma gde živela.






Odlomci



..."Priča je kao voz u pokretu: gde god da se ukrcate, stići ćete na odredište, pre ili kasnije."...


..."Rekao bih im da je živeo život bez smisla i cilja. Nalik na one besciljne vožnje. 
Život koji se živi sa zadnjeg sedišta, koji se posmatra dok mutan prolazi. Ravnodušan život."...


..."Kao što dobro znate, mi Avganistanci volimo poeziju; 
čak i oni najneobrazovaniji među nama umeju da recituju stihove Hafiza, Hajama ili Sadija. 
Sećate li se, gospodine Markose, kako ste mi lani rekli koliko volite Avganistance? 
A kada sam vas pitao zašto, nasmejali ste se i odgovorili: 
Zato što su kod vas čak i grafiti zapravo Rumijevi stihovi."...


..."Dugo sam poživeo, gospodine Markose, i uvideo sam da čoveku dođe mera poniznosti 
i razumevanja kada sudi o onome što upravlja srcima drugih."...


..."Ljudi kažu: nađi svrhu u životu pa ga živi. 
Ponekad, međutim, tek pošto ste živeli, shvatate da je vaš život imao svrhu, 
i to najverovatnije onu koju nikada niste smerali. 
A sada pošto sam ja svoju ispunio, osećao sam se kao da besciljno lutam."...

..."Imam jednu teoriju o braku, mesje Bustule. 
A ona glasi da u roku od dve nedelje gotovo uvek znate hoće li uspeti ili ne. 
Zapanjujuće je koliko ljudi ostaje okovano godinama, pa čak i decenijama, 
u produženom i obostranom stanju samoodbrane i lažne nade 
kada su odgovor zapravo dobili u one prve dve nedelje."...



..."Ona je bila krhka žena sitnih kostiju, s telom deteta, 
ali kad biste je videli kako ide k vama, pustili biste je da prođe."...



..."Mama je verovala u vernost iznad svega, čak i po cenu samoodricanja. 
Posebno po cenu samoodricanja. Takođe je verovala da je najbolje uvek govoriti istinu, 
reći je jednostavno, bez pompe, a što je istina neprijatnija, to je pre treba reći."...


..."To je ono što peče i kvari njenu dobrotu, njena spasavanja i njena hrabra dela. 
Pomračuje ih osećaj da ste joj dužni. Zahtevi, obaveze s kojima vas opterećuje. 
Način na koji koristi ta dela kao valutu, kako ih trampi za lojalnost i pripadnost. 
Uže koje te izbavi iz poplave može postati omča oko vrata."...


..."Trebalo je da budem pažljivija. Zbog toga se čovek nikada ne kaje."...

..."Naučio sam da svet ne vidi šta se u vama krije, 
da ga nimalo nije briga za nade i snove,
 za tuge koje se kriju ispod kože. 
Sve je toliko prosto, apsurdno i surovo. Moji pacijenti su to znali. 
Videli su da dobar deo onoga što jesu, što će biti ili što mogu biti 
zavisi od simetrije njihove strukture kostiju, prostora između njihovih očiju,
 dužine njihove brade, vrha njihovog nosa, imaju li idealan ugao između čela ili nosa ili ne. 
Lepota je ogroman, nezasluženi dar koji se dobija nasumično, besmisleno."...



..."Čudno je to, Markose, ali ljudi uglavnom sve shvataju naopačke. 
Misle da će živeti po onome što žele. 
Ali ono što upravlja njima jeste ono čega se plaše.
 Ono što ne žele."...


..."Vreme je kao šarm. Nikada ga nemaš koliko misliš da ga imaš."...




петак, 8. август 2014.

Hadrijanovi memoari - Margerit Jursenar...


Margerit Jursenar, pisac ove knjige je  dobitnica Nobelove nagrade za književnost.


Po mom mišljenju, ovo je jedna od 10 najboljih istorijskih knjiga 
sa mnogo divnih citata za razmišljanje;

Nakon prvih 20 stranica pomislila sam da je roman nastajao godinama, a na kraju sam bila gotovo sigurna u to da se Margarit Jursenar "rodila" da bi napisala knjigu o Hadrijanu, što je ona na kraju u pogovoru detaljno i objasnila kako je počinjala, cepala, ostavljala rukopis, godinama razmišljala i neprestano tragala na tu temu. Ovo delo joj je bukvalno obeležilo ceo život. Toliko je verno oživela lik cara Hadrijana, da se stiče utisak da ga je poznavala ili čak da je bila zaljubljena na neki poseban način u lik ovog čoveka, rođenog mnogo vekova pre nje.

Junak ove knjige car Hadrijan (u istoriji zabeležen kao car filozof, mirotvorac, jedan od „pet dobrih careva starog Rima“) se pred smrt priseća  svog života kroz lične memoare za svog naslednika Marka Aurelija. Ubedljivost njegove ispovesti pojačava pisanje u prvom licu jednine. Car nam pričajući o svom životu,  priča neka svoja razmišljanja - od nekih opštih, društvenih i političkih, do ličnih i pojedinačnih tema i dilema - od svog odrastanja, obrazovanja, putovanja, ljubavi, zabluda, dolaska na vlast, vladanja, istorijskih razmatranja. Ideja prolaznosti je  konstanta  ovog dela.



Ovo nije knjiga za čitanje "na brzinu" i za relaksaciju na plaži.
 Traži punu koncentraciju, istinsku ljubav prema istoriji. 
Poznajem neke ljude kojima nije prijala, tj. nisu mogli da je pročitaju, 
bila im je zamorna upravo zbog filozofskih misli, mnoštva likova. 
Naravno, ukusi su različiti, ali po mom shvatanju, 
to je poseban kvalitet ove snažne i upečatljive knjige, 
koja nije instant pisana, pa se ne može ni čitati na taj način. 
Jedno je sigurno, ne zaboravljaju se  Hadrijanove misli, 
njegova životna priča i način na koji nam on otkriva svoje "srce". 
Ogromna umetnička i misaona upečatljivost.



Pošto je car Hadrijan mnogo gradio, mnogo toga je sačuvano, i ostalo i danas da nosi ime njemu u čast. Možda ste već nešto od ovoga posetili:


*Rimska tvrđava Sant Angelo se nalazi na mestu Hadrijanovog mauzoleja (U krugu tvrđave nalaze se urne cara Hadrijana, njegove žene Sabine i prvog usvojenog sina Lucijusa Aelijusa). 

*Hadrijanova kapija na ulazu u stari grad Antalija u Turskoj


*Hadrianopolis, grad koji je dobio ime u čast Hadrijana, današnje Edirne u Turskoj



 

Odlomci



..."Ljubitelj lepote svuda nađe zlatnu žicu."...

..."Ne volim kad neko misli da može da računa sa mojom željom, da je predvidi, 
a ja da se mehanički prilagođavam onome što on misli da sam ja odabrao."...


..."Pisana reč me je naučila da slušam ljudski glas, 
kao što me je uzvišenost nepomičnih stavova kipa naučila da cenim pokrete. 
Kasnije, naprotiv, život mi je protumačio knjige."...


..."Vrlo teško bih se privikao na svet bez knjiga, ali stvarnost nije u njima, 
jer ne može cela u njih da stane."...

..."A kad je u pitanju posmatranje samog sebe, 
na to primoravam sebe ako ni zbog čega drugog 
a ono da bih se sporazumeo sa tim čovekom, 
pošto ću do kraja morati s njim da živim."...


..."Ono inteligencije što imam koristim 
da sagledam iz daleka i sa što veće visine svoj život,
koji onda postaje život nekog drugog.
Ali ta dva načina saznanja teška su i zahtevaju 
- prvi poniranje u sebe, a drugi izlaženje izvan sebe."...


..."Suviše puteva nikuda ne vode."...



"S vremena na vreme čini mi se da u nekom susretu, u pretskazanju, 
u određenom razvoju događaja prepoznajem sudbinu, 
ali kada je suviše puteva, oni nikuda ne vode
 - suviše brojne sume ne zbrajaju se!
 Osećam lepo u toj raznovrsnosti, u tom neredu, prisustvo jedne ličnosti,
 ali njen oblik kao da je uvek ocrtan pritiskom okolnosti, 
a crte joj se mute kao slika koja se vidi u vodi. 
Uostalom, masa mojih sklonosti, želja, planova,
 ostaje neodređena i neuhvatljiva - kao što je avet."



..."Svako dete očekuje sve."...


..."Voleo sam grčki jezik zbog njegove gipkosti kao u lepo građenog tela,
zbog bogatstva rečnika, koji u svakoj reči potvrđuje neposrednu i raznoliku vezu
 sa stvarnošću i zato što je skoro sve najlepše što su ljudi kazali
rečeno na grčkom jeziku."...


..."Naša je velika zabluda što pokušavamo
da od svakoga posebno izvučemo vrline
koje on nema i što se ne trudimo da u njemu razvijemo one koje ima."...



..."Bog koga u sebi nose, otkriva se u času kad umiru."...


..."Čovek koji čita ili koji misli  ili koji računa
pripada vrsti, a ne polu."...


..."Prisnost tela koje nikad nije bilo među nama,
 nadoknadio je taj dodir dva duha vezana jedno za drugo."...


..."Imati pravo pre vremena znači
ne biti u pravu."...


..."Starao sam se da pregovaram s onakvim žarom
s kakvim drugi biju bitke."...



..."Ljude vređa kad neko nipodaštava ono čemu se oni raduju."...


..."Ponovo sam video svoje prijatelje; osetio sam divno zadovoljstvo
ponovnog susreta posle dugog rastanka,
zadovoljstvo da ih opet ocenim, a i oni mene."...


..."Položaj žena je određen čudnim običajima:
one su istovremeno podređen i zaštićene,
slabe i moćne, suviše prezrene i suviše poštovane."...


..."Graditi, znači sarađivati sa zemljom:
staviti ljudski pečat na predeo koji će time biti izmenjen
za večita vremena, to znači doprineti onoj laganoj promeni
koju predstavlja život gradova."...



..."Stalno ponavljamo nekoliko tuceta remek-dela
koje više ne bismo bili sposobni da stvorimo."...


..."Više sam voleo da lutam po mraku
nego da se služim slabim svetiljkama."...


..."Biblioteka je bolnica za dušu."....



..."Većina ljudi koji u istoriji nešto znače
imala je osrednje ili gore izdanke:
oni kao da su sobom iscrpli snage svoje rase."...


..."Obožavaju me, poštuju me isuviše da bi me voleli."...



..."Natura deficit, fortuna mutatur, deus omnia cernit.
Priroda nas izdaje, sreća se menja, a Bog odozgo sve to gleda."...

Hadrijan i Antinoj, Britanski muzej


photo from http://en.wikipedia.org/wiki/Hadrian