четвртак, 29. мај 2014.

Rukopis otkriven u Akri - Paulo Koeljo...




http://www.laguna.rs/n2225_knjiga_rukopis_otkriven_u_akri_laguna.html

najslađa posveta :)




Pauljo Kooeljo. Veliki čovek i veliki pisac.
Beskrajno human i osećajan. 
Beskrajno pametan.
Nije nas zaboravio u vreme poplava, setio se Balkanskog regiona, Srbije i poslao
 javnu poruku podrške na svojoj fb stranici.
To je  ono što nam je u tom trenutku bilo potrebno, da se skrene pažnja svetskih medija na situaciju na Balkanu i ja ću mu doživotno biti zahvalna na tim lepim i iskrenim rečima saosećanja i podrške. 
Bog te blagoslovio, dobri čoveče!







Iako imam sve  knjige koje je objavio, na mom blogu je ovo premijera odlomaka iz njegovih knjiga.
Paulove knjige nude "utehu, veru i nadu",   pune  su  rečenica dragulja, jednostavno sročenih mudrosti, poučnih priča, primera, poređenja i životnih situacija, iz kojih biste mogli mnogo naučiti ako ste otvorenog uma i srca. Mislim da je to jedini uslov da ih razumete i da se u vašoj duši "prime" na pravi način. Takva je i "Rukopis otkriven u Akri" - iako se dešava u vreme krstaških ratova, poruke koje Grk po imenu Kopt saopštava okupljenim ljudima su primenjive i u 21. veku, 
nisu vremenski, ni prostorno ograničene.



Odlomci



..."Radost. To je jedan od najvećih blagoslova Svemoćnoga. Ako smo radosni, onda smo na pravom putu. Strah polako jenjava, jer mu nije poklonjena pažnja koju je priželjkivao."...


..."Spoljašnja lepota vidljiv je deo unutrašnje lepote. Pojavljuje se kroz svetlost koja svakome isijava iz očiju. Nije važno da li je ta osoba loše obučena, ili nije u skladu sa opšteprihvaćenom idejom elegancije ili se uopšte ne brine kako da zadivi sve oko sebe. Oči su ogledalo duše i odražavaju sve što je naizgled skriveno."...


..."Upravo ono što deluje nesavršeno zadivljuje nas i privlači. Kada vidimo kedar, nikada ne pomislimo: trebalo bi da su mu sve grane iste dužine. Pomislimo: kako je snažan."...


..."Mogu da unište grad, ali ne mogu da unište sve ono čemu nas je on naučio. Zato to znanje ne sme doživeti istu sudbinu kao i naše zidine, kuće i ulice."...



..."Ono što važi u ljubavi, važi i u ratu. Poraz u jednoj bici, ili gubitak svega što mislimo da posedujemo, donosi nam trenutke tuge. Ali kada ti trenuci prođu, otkrivamo nepoznatu snagu koja se krije u svakome od nas, snagu koja nas iznenađuje i zbog koje ćemo više poštovati sebe. Gledamo naokolo i kažemo sebi: "Preživeo sam." I radujemo se tim rečima.
Samo oni koji ne poznaju tu snagu kažu: "Izgubio sam." I rastuže se."...



..."Gazela jede travu, a nju jede lav. Nije stvar u tome ko je jači, već u tome kako nam Bog pokazuje ciklus smrti i vaskrsenja. A u tom ciklusu nema pobednika ni poraženih: samo etapa koja se mora ispuniti. Kada ljudsko srce to shvati, slobodno je i bez razmišljanja prihvata teške trenutke i ne dozvoljava trenucima slave da ga prevare.. I jedni i drugi će proći. Zameniće jedni druge. A ciklus će nastaviti sve dok se ne oslobodimo tela i ne susretnemo sa
 Božanskom energijom."...


..."Nije najgore pasti, već je najgore ne ustati."...


..."Poražen je samo onaj ko odustane. Svi drugi su pobednici."...


..."Porazu dođe kraj onda kada uđemo u novu bitku. Neuspeh nema kraja: to je životni izbor."...


..."Neka su blagosloveni oni koji se ne boje samoće. Neka se ne plaše sopstvenog društva, neka ne traže očajnički nešto čime bi se bavili, ili razonodili ili o čemu bi prosuđivali.
Jer onaj ko nikada nije sam, ne poznaje više samoga sebe.
A ko ne poznaje sebe  počinje da se plaši praznine.
Ali praznina ne postoji. U našoj duši se krije ogroman svet koji čeka da ga otkrijemo."...




..."Ništa na ovom svetu nije beskorisno u Božjim očima. Nijedan list koji pada sa drveta, nijedna vlas kose koja pada sa glave, nijedan insekt kojeg smo ubili jer nam je smetao.
Sve postoji s razlogom."...


..."Ne pokušavaj da budeš koristan. Pokušaj da budeš to što jesi: to je dovoljno i u tome je sva razlika. Ne hodaj ni brže ni sporije od svoje duše.
Jer ona je ta koja će ti pri svakom koraku pokazati u čemu je tvoja svrha.
Ponekad učešće u velikoj bici pomaže da se promeni tok istorije.
Ali ponekad se to postiže samo osmehom, bez povoda,
upućenim osobi sa kojom smo se slučajno mimoišli na ulici."...



..."Neprijatelj nije onaj ko stoji pred tobom sa mačem u ruci.
To je onaj koji stoji pored tebe, sa nožem skrivenim iza leđa."...


..."Najstrašnije od svih oružja jeste reč.
Ona uništava živote ne ostavljajući tragove krvi, ali njene rane nikada ne zaceljuju."....


..."Nauči nas da razlikujemo bitke koje nisu naše, bitke u koje nas guraju mimo naše volje i bitke koje ne možemo izbeći jer nam ih je sudbina isprečila na putu."...


..."Velika mudrost života je da možemo gospodariti stvarima koje su htele da im robujemo."...




..."Šta je uspeh? Kada možemo svake noći  mirne duše leći u postelju."...


..."Budite sa onima koji se ne boje da budu ranjivi, jer oni imaju poverenja u sebe, znaju da se svako u nekom trenutku saplete i na to ne gledaju kao na znak slabosti, već ljudskosti."...



..."Za većinu ljudi velikodušnost se sastoji samo u davanju. No primanje je takođe čin ljubavi. Dozvoliti drugome da nas usreći - to će i njega učiniti srećnim."...



..."Ne brinem se za sutrašnji dan, jer Bog je već tamo i čeka me."...





субота, 24. мај 2014.

Pogledaj dom svoj, anđele...


..."Pogledaj dom svoj, anđele
I skini paučinu s očiju
Videćeš prizore potresne
Videćeš nesrećne i bolesne
Videćeš čemer, smrt i jad"...





Mnogo se tuge i bola nadvilo nad našim domom, Balkanom, ovih dana.
Poplavljeni su delovi Srbije, Bosne, Hrvatske...
Bujica je otela decu od roditelja, roditelje od dece,
kuće od svojih vlasnika, vlasnike od svojih ljubimaca,
žitelje od svojih gradova,
odnela mnoge  živote, uspomene, 
srušila mnogim ljudima snove i samo njihov  mikrosvet.
Dalje se mora nastaviti, iz parčića ponovo sastaviti. 
Neće biti lako, ali posle onolike kiše sunce jednom mora jače da zasija...
Tako su nas učili, tako piše u knjigama "starostavnim".
Posle velike kiše, na nebu se pojavi duga...

............................................................


Ja vam neću pisati poruke gde i kako možete pomoći nastradalima,
 jer sam sigurna da svi koji čitaju ovaj blog, to već jesu uradili, 
kako i koliko su mogli i da će to raditi i ubuduće jer obnova predstoji.
Ja vas neću zasipati slikama tuge i očaja koji nas je zadesio. I tu sam sigurna da su vam se tako jako urezale u memoriju, da vam se i sada grče mišići lica dok čitate i dok vas ja ovim postom podsećam. 
Ja ću sa vama podeliti par rečenica-citata za razmišljanje, koje su mi se izdvojile iz mora reči pročitanih ovih dana: 



"Neće biti opasno što nas na putu spasenja snalaze muke i nevolje. 
Biće opasno to, ako ne znamo zašto." P.P.


"Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam bio izgovor da budemo neljudi." P.P.




photo from facebook.com

Iz ove poplave nije izronila Jugoslavija,
već su izronili dobri i humani ljudi iz regiona,
 spremni da pomognu, 
i to celoj ovoj nesreći daje svetlost i jedinu pozitivnu konotaciju, koju treba negovati.
Kao duga koja svojom lepotom pleni i tera onog seljaka kome su sva polja pod vodom natopljena od kiše, koji očajno gleda svoju propalu pšenicu, ali u duginim bojama nalazi neku snagu i veru da će se izvući, da se ovo neće ponoviti, da će preživeti.
I nama se duga pojavila posle ovih strašnih padavina. 
U Kruševcu su snimljene tzv. dve duge. 
Mnogi su ih gledali ravnodušno jer kome je do duge, pa i do dve duge, kada se svet ruši.
Ja sam nakon  pojave ove duge nekako postala sigurna da nam se ovo više neće ponoviti.
Moramo da verujemo da ćemo se oporaviti.
Verujem i u to da smo na strašan način naučili neke stvari i da ćemo život još više ceniti, kako svoj, tako i tuđ, i da ćemo kao društvo sve uraditi da do ovakvih stvari ne dođe.
To je naša obaveza zarad budućih pokolenja.

Imam jaku želju da ovaj post  u ovim tužnim danima ima jednu makar malo pozitivnu konotaciju i zato ću podeliti sa vama jedan  "znak kraj puta" za nas "potopljene" narode, 
hrišćansku simboliku duge. 



 autor Nikola Arsenijević, stranica Kruševac na fb



1. Bog je blagoslovio Noja i njegove sinove i rekao im: „Rađajte se i množite se i napunite zemlju.

2. Neka vas se boje i neka pred vama strahuju sva stvorenja na zemlji, sva stvorenja koja lete po nebesima, sve što se miče po zemlji i sve morske ribe. U vaše je ruke sve to predato.

3. Sve životinje što se miču i što žive neka vam služe za hranu. Sve vam to dajem, kao što sam vam dao i svo zeleno bilje.

4. Samo ne smete jesti meso s njegovom dušom, to jest s njegovom krvlju.

5. A i vašu ću krv, vaše duše, tražiti. Tražiću je od svake životinje, i od svakog čoveka, od njegovog bližnjeg, tražiću čovekovu dušu.

6. Ko god prolije čovekovu krv, i njegovu će krv proliti čovek, jer je Bog po svom obličju načinio čoveka.

7. Rađajte se i množite se, neka vas bude mnogo na zemlji i napunite je.”

8. Zatim je Bog rekao Noju i njegovim sinovima:

9. „Evo, sklapam savez s vama i s vašim potomstvom posle vas,

10. I sa svim živim dušama koje su s vama, s pticama, sa stokom, sa svim drugim zemaljskim stvorenjima što su s vama – sa svim što je izašlo iz barke, sa svim stvorenjima na zemlji.

11. Sklapam savez s vama: Nikada više nijedno stvorenje neće izginuti od voda potopa, i nikada više neće biti potopa da opustoši zemlju.”

12. Bog je još rekao: „Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svim živim dušama koje su sa vama, za sve naraštaje, doveka.

13. Svoju dugu stavljam u oblak, i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje.

14. I kad god navučem oblak nad zemlju, tada će se u oblaku pojaviti duga.

15. Ja ću se setiti saveza između mene i vas i svih živih duša svake vrste. I nikada više od voda neće nastati potop da uništi sva stvorenja.

16. Duga će se pojaviti u oblaku, i ja ću je videti i setiću se saveza koji će doveka trajati između mene i svih živih duša, svih stvorenja na zemlji.”

17. Bog je ponovo rekao Noju: „Ovo je znak saveza koji sklapam sa svakim stvorenjem na zemlji.”

. . .
http://www.readingconfetti.com/2011/10/noahs-ark-rainbow.html

четвртак, 15. мај 2014.

Mika Antić o proleću, prirodi i sebi...




 Proleće


Sunce se, eno, kao vreteno nad gradom vrti i glavom klima. 
Sve je u meni danas šareno.
I u tebi je možda šareno. 
U nama svima šarenog ima. 
Bila je zima.
Prošla je zima.
Tu negde blizu, al ne znam gde je, vetar se topli, vrti i smeje,
čupka nam kosu i krošnje njiše. 
Bile su kiše.
Prošle su kiše. 
Sad sunce, eno, kao vreteno, ispreda gradom nešto zeleno
i miriše...
 Mika Antić, 
odlomak iz knjige "Plavi čuperak"






cvet jabuke

cvet kruške







" Prosto mi neprijatno kad vidim na nekoj slici 
nešto nedoslikano, a ne smem to da priznam 
ni drugima ni sebi, da ne ispadnem priglup. 
Ili kad čujem u pesmi gutljaj nedopevanog, 
pa se od toga zagrcnem i gorko mi u grlu, 
jer moram da progutam.

Za mene nauka nije nešto već naučeno, 
nego mučenje učenja mimo gotovih znanja.
Kad se nagnem nad cveće, znam da to nije miris,
već njegov zadihan pokušaj da razgovara sa mnom.
Kad se negnem nad potok, znam da to nije pena,
već njegov uspaničen pokušaj da me na nešto upozori.

Sve češće imam potrebu da menjam redosled zbivanja.
Da desno premeštam levo. 
Cedim boje iz belog. 
Vraćam mora u izvore.
Pravim od vetra klikere kao od plastelina.
Uopšte, tako se ponašam kao da sam ja priroda.
Ili da sam ja prirodi nekakva njena priroda."
Mika Antić
odlomak iz knjige " Hodajući na rukama"

čuvarkuća




samonikla lala








"Strahovite se visine kriju u niskim stvarima.
Strahovito je trajanje zgusnuto u trenucima 
i dostojanstvo u nečemu skromnom i nenametljivom. 
Eto, to su me učili da mislim i da osećam.

U glavi jednog cveta ima i blata i korenja, 
pa ipak miriše na svetlost i miriše na vetar. 
U jednoj kapljici meda ima i sunca i livada.
U jednoj kapljici kiše tinjaju okeani.
Svet se, u stvari, sastoji samo od naših razmišljanja.
Tako su mi govorili i ja sam verovao. 

Pa što sam posle toga u svojoj kristalnoj glavi uopšte imao razloga da negujem i sumnje? "

odlomak iz knjige "Hodajući na rukama"
Mika Antić



fotografije
moje dvorištance, Kragujevac, maj 2014.

понедељак, 12. мај 2014.

Njeno cvetno veličanstvo - ruža...





Priča o ruži



Neki čovek je s ljubavlju uzgajao ružu. 
Pažljivo se brinuo o njoj i zalivao je. Pre nego što je procvetala on ju je pažljivo posmatrao. 
Video je da će se pupoljak uskoro otvoriti, ali je primetio trnje na stabljici i pomislio:
 „Kako može predivan cvet nastati iz biljke  s tako mnogo oštrog trnja?“
Ojeđen tom mišlju, čovek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i pre no što se  ruža rascvetala – uvenula je.
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čoveka nalazi se ruža. 
Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnjem nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje – nedostatke. Očajavaju, misleći da ništa vredno ne može proizaći iz njih. Nikad ne realizuju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario. Oni sami ne mogu videti „ružu“ u svojoj duši. Potreban im je neko drugi da bi je pronašli u sebi.


Pomozi ljudima oko sebe da nadjačaju svoje nedostatke. 
To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udeliti svakome.
Ako pomogneš nekome da nađe „ružu“ u njegovoj duši, on će pobediti trnje.
I „cvetaće“ uvek… iznova…
















Još jedna priča o ruži




poučne priče  su dela meni nepoznatih autora posredstvom google.com
fotografije ruža su u mom vlasništvu, sve su nastale u mom dvorištu, maja 2014.

...kiss from a rose...