недеља, 26. мај 2013.

Srebrno jezero, Ram i Golubac...





 ''Tragovima prošlosti'' u Braničevskom okrugu u ovom postu pratimo  Dunav.
Obišli smo  tvrđave Ram i  Golubac i potom posetili Srebrno jezero, u  blizini ovih mesta .

 Inače, Braničevski okrug smatram jednim od najlepših i naperspektivnijih delova Srbije, bar što se tiče turizma,
 ali nažalost, zbog nikakvih ili nedovoljnih ulaganja, loših puteva i reklame, mnoga od tih interesantnih mesta su zapuštena, nedovršena i neposećena. 
Ogroman potencijal Dunavske regije u Srbiji, neiskorišćen zbog nehata, birokratske inercije i urođenog srpskog fatalizma.
Pošto je Dunav uvek darovao život onima koji su živeli oko njega u najtežim vremenima, verujem da će i danas upravo Dunav biti ta polazna spasonosna ''žila kucavica''  za buđenje srpskog turizma, kako za naše turiste, a pogotove za one  iz inostranstva koji vole plovidbu Dunavom.

Ministarstvo finansija i privrede je već bilo angažovano na revitalizaciji Lepenskog Vira i izgradnji vizitorskog centra na Viminacijumu. U pripremi  je realizacija projekta Golubačke tvrđave i onda bi se kao pravi zaokruženi proizvod ovog kraja pojavila i revitalizovana i sređena Ramska tvrđava. Turski ambasador u Srbiji, Mehmet Kemal Bozaj, izjavio je nakon sastanka da je revitalizacija Ramske tvrđave veoma važna i za Srbiju i za Tursku jer predstavlja deo njihovog istorijskog nasleđa. Rekonstrukcija kompleksa Ramske tvrđave, koja će obuhvatiti osim bedema i kula, karavansaraj, kupatila - hamame i dekorativnu spoljašnju i unutrašnju rasvetu, doprineće značajnom razvoju turističke ponude Velikog Gradišta i regiona.On je rekao da će pružiti punu podršku kako bi ovu tvrđavu revitalizovali i učinili poznatijom svetskoj javnosti.
Ostaje da verujemo i da se nadamo jer na licu mesta nema tragova bilo kakvih promena!



U Braničevskom okrugu možete sigurno provesti kvalitetan vikend u obilascima:
  • Grad Požarevac - Saborna crkva, ergela Ljubičevo, Narodni muzej Požarevca, Galerija slika Milene Pavlović-Barili
  • Arheološko nalazište rimskog Viminacijuma kod Kostolca
  • Ramska i Golubačka tvrđava
  • Srebrno jezero
  •  Manastiri Rukumija, Sestroljin. Tuman, Bradača, Zaova, Gornjak, Vitovnica, Nimnik
  • Pećina Ceremošnja, pećina Ravništarka, Dubočka pećina, Ševička pećina
  • Vrelo reke Mlave, Žagubica
  • Krupajsko vrelo, Krepoljin
  • Gornjačka klisura

o nekima sam već ranije pisala, imate link.


Mi smo napravili za jedan dan ovakav plan:
prepodne obilazimo Viminacijum , a popodne:
Srebrno jezero, Ramsku i Golubačku tvrđavu






Ramska tvrđava


Istorijat tvrđave

  •  Na ovom prostoru je postojalo praistorijsko naselje (još iz doba Kelta).
  • Izvesno je da je u Ramu boravio zloglasni Hunski vođa Atila, poznatiji pod nadimkom ''Bič božiji''.

  • Jedna legenda kaže da je Romulov mlađi brat, Rem, posle jedne svađe sa bratom, krenuo sa svojom ženom Leticijom pored Dunava da sebi traži novi dom. Tako se zaustavio na prelepom brežuljku i zasenjen njegovom lepotom rešio je da tu sebi sagradi dom.




  •   Turski izvori ovaj grad nazivali su Ihram Haram.
Priča kaže da je turski sultan Bajazit II obilazeći svoje vojnike zastao da se odmori na brežuljku sa koga se pružao lep pogled na Dunav, i suprotnu ugarsku stranu. Sedeći tako na prostirci- ihramu (turski naziv za ćilim), kažu da je zaspao. Kada se probudio osećao se kao preporođen. Posle je naredio da se na mestu njegovog ihrama sagradi tvrđava,
 koja je po ihramu i dobila ime.


Istorijski izvori govore da je današnja tvrđava delo Bajazita II. 
U Turskim izvorima ostao je detaljan opis grada Rama. 
Ramska tvrđava ima oblik nepravilnog poligona sa četiri ugaone i centralnom Donžon kulom.
Tvrđava je bila zidana za odbranu od hladnog i vatrenog oružja. Kule su snabdevene i danas vidljivim otvorima za topove, pa se može reći da je Ram pravo artiljerijsko utvrđenje. Tvrđava je bila opasana dubokim rovom ispunjenim vodom. Ulaz u nju je bio jedino moguć preko pokretnog mosta na dunavskoj strani.
 U tvrđavi je bilo puno raznih dragocenosti.  Zbog toga je ulaz u tvrđavu bio dobro čuvan. 
Turski putopisci Evlija Čelebija,  Hadži Kalfa i dr. daju dosta podataka o Ramu i njegovoj posadi.
 Izvesno je da je ovde u više navrata boravio i sam Bajazit.



  • U Ramu je bila džumrukana (carinarnica) čiji je nadzornik jedno vreme bio Vuk Karadžić. Postoji više pisama koje je iz Rama Vuk Karadžić slao Milošu Obrenoviću.

U neposrednoj blizini Ramske tvrđave nalaze se i zidine veoma dobro očuvanog Karavan saraja (odmorište za karavane). Nešto niže nalaze se i ostaci temelja nekadašnjeg turskog hamama. Do skoro, ovde se mogao videti, u korov sakriven, ulaz u tunel koji je vodio do tvrđave.
Ovo kulturno dobro ima višestruki značaj za očuvanje istorijske niti i kulturnog identiteta našeg društva, i zato me raduje podatak da će propadanje tvrđave biti uskoro zaustavljeno, a čitav kraj okolo preuređen i revitalizovan.











 Na desnoj obali Dunava, na strmoj kamenoj litici, nalaze se zidine srednjevekovnog grada Rama. Tu se danas nalazi malo selo, nekada poznato kao varoš, koje je ime dobilo po istoimenoj tvrđavi oko koje se formiralo i naselje.
Trenutno je to selo posećeno jer je upravo tu, na Dunavu kraj tvrđave pristanište, skela koja prevozi kola i putnike sa druge strane Dunava, do Banata, tj. do Stare Palanke. Pošto  je najbliži most preko Dunava kod Kovina udaljen 140 km, skela je jedino rešenje stanovnicima Braničevskog okruga i južnog Banata.
To je i poslednja skela na Dunavu u Srbiji, kažu.







Kratko smo razgledali tvrđavu u lošem stanju
 (ali srediće je, obećali su Turci i naši privrednjaci),
 malo smo razgledali skelu i onda omamljeni mirisom riblje čorbe seli u restorančić na pristaništu, na riblje specijalitete i da se malo okrepimo.










Golubačka tvrđava




Golubačka tvrđava se nalazi na 4 kilometra nizvodno od Golupca, na strmim liticama, pre ulaska u veličanstvenu Đerdapsku klisuru. 








Ne zna se tačno ko je i kada podigao Golubačku tvrđavu. Prvi put se spominje nakon smrti kralja Dragutina, 1316. godine, kao tvrđava sa ugarskom posadom. Car Lazar je bezuspešno pokušavao da osvoji Golubačku tvrđavu, te je početkom 15. veka ipak došla u srpski posed. Nakon smrti despota Stefana /1427. godine/, Turci napreduju u svojim osvajanjima teritorija Ugarske, te osvajaju i tvrđavu Golubac i drže je u svom posedu sve do početka 19. veka.
Ponegde se mogu videti i topovski otvori. Kapela u prizemlju jedne četvrtaste kule u sredini Golubačke tvrđave,
svedoči o srpskom prisustvu. Kapela ima niše za oltar, đakonion i proskomidiju, sve okrenuto ka istoku pa se može prepostaviti da je bila deo pravoslavnog hrama.









potopljeni deo tvrđave




 Opština Golubac je pripremila projekat "Oživljavanje Golubačke tvrđave" koji bi se realizovao u saradnji sa Rumunijom. Strateški plan razvoja turizma predviđa i izmeštanje dela magistralnog puta koji prolazi kroz Tvrđavu, a ovog aprila je počela realizacija projekta osvetljavanja Tvrđave. U okviru oživljavanja kompleksa tvrđave Golubac, u planu je i izgradnja etno-hotela u srednjovekovnom stilu, prodavnice etno-zanatstva, etno-restorana, srednjovekovnog sela, prostora za viteške borbe, amfiteatra za održavanje raznih kulturnih manifestacija, pristaništa za turističke brodove...

idejno rešenje za rekonstrukciju tvrđave


 Posle izmeštanja puta, može se pristupiti temeljnim istraživanjima tvrđave, od kojih se puno očekuje.
 Poslednja istraživanja bila su pre 20 godina.












Nakon obilaska Viminacijuma, Ramske i Golubačke tvrđave, odlučili smo da ostatak dana provedemo
 u odmaranju na obali Srebrnog jezera.





Srebrno jezero

Srebrno jezero je zapravo rečni rukavac Dunava, koji je 1971. godine pregrađen nasipom u gornjem toku, tako se priobalje ramskog rita zaštitilo od podzemnih voda. Jezero se nalazi u opštini Veliko Gradište (2,5km je udaljeno od grada) i ima izuzetno dobar turistički položaj, jer je na raskršcu bitnih putnih pravaca i u blizini je privredno razvijenih gradova (udaljenost do Beograda 120km, do Požarevca 34km, do Smedereva 60km).
Ono ima površinu od 4,5 kilometra kvadratnih,  dugo je 14km, duboko 7-14m i pripada grupi veštačkih akumalacionih jezera.
U popodnevnim satima, kada sunce počinje da zalazi iza Karpata, mnoštvo sunčevih zraka čini da jezero ima srebrni odsjaj. Po tome je i dobilo ime Srebrno.
Zahvaljujući snažnim pumpama, u jezeru je nivo vode stalno niži od nivoa Dunava, tako da je stalno obezbeđen dotok sveže vode. Na svom podzemnom putu voda se filtrira kroz brojne peščane dine što omogućava da voda bude besprekorno čista i bistra. Srebrno jezero, bogato je ribom i predstavlja pravi raj za pecaroše. Ribolovcima je poznato po ulovljenom šaranu težine 44 kg. U jezeru su zastupljene sve vrste slatkovodne ribe: som, smuđ, šaran, amur, tolstolobik…
Srebrno jezero je izuzetne lepote i od početka je postalo omiljeno izletište i okosnica turizma u ovom kraju.
Hladovina bagremove šume i dobra klima, čine da boravak na jezeru ostane za pamćenje.
 U neposrednoj blizini jezera, šetališta i postojećih ugostiteljskih objekata nalazi se Aqua park Silver lake, kompleks bazena ukupne površine 2500 m2 od čega je 780 m2 pod vodom, sa vodenim atrakcijama za odrasle i decu. Može da primi 1200 posetilaca.
Pored  “Silver Lake” kompleksa, postoje i hoteli “Srebrno jezero” i “Danubija”, zatim privatne vile i kamp naselje.
Turistički brod Silver Star namenjen je krstarenju na Dunavu. U ponudi je krstarenje do ušća Dunava u Pek, Ramske i Golubačke tvrđave, ali je potrebno da se ranije najavi dolazak i da bude brojnija grupa, tako da mi to nismo iskusili, nažalost, a bio je divan dan.

Idealno je za bavljenjem nekim od sportova: veslanje, vožnja kajakom, kanuom, pedalinama U neposrednoj blizini nalazi se teren za mini golf, i četiri teniska terena.


s jedne strane Dunav, a s druge Srebrno jezero











U blizini jezera je manastir Nimnik iz 14. veka. Poreklo imena ovog manastira ni danas nije sa sigurnošću utvrđeno, pa je narod prihvatio legendu o čobanici Nikolini, koja nije htela da oda Turcima lokaciju manastira. Nakon što im je odgovorila ‘Nu štiu nimik’, što znači ‘Ne razumem ništa’ rastrgli su je konjima. Posle nekih promena u reči nimik, nastalo je današnje ime manastira Nimnik.




http://www.discoverserbia.org/sr/istocna-srbija/srebrno-jezero/184


Kao što rekoh na početku posta, Braničevski okrug, ušuškan kraj Dunava, na granici sa Rumunijom,
 nudi mnogo više od onoga što  ćete bilo gde pročitati.
Ima on svoju mistiku i tajnovita mesta koja čekaju 'nekog da ih otkrije'.
Ovde se nekada burno živelo, gradilio, volelo, umiralo - sve se menjalo, samo je on opstao i  ostao- 
lepi, plavi Dunav, 
koga mi danas izgleda ne volimo i ne koristimo dovoljno 
(čemu u prilog govore nesređene obale, ukorovljena i zapuštena šetališta, i zatravljene tvrđave).
Nekada davno stare civilzacije su se trudile da izgrade svoje gradove i život kraj velikih reka,
 od praistorijskih građana Lepenskog Vira, Kelta, Rimljana, Huna, Slovena, Srba,Turaka, Nemaca i mnogih drugih,
 i ostavile trag 
 koji mi samo  treba da sledimo.

Nažalost:''Dug život na kulturnoj margini doveo nas je do situacije u kojoj ne samo da sumnjamo u svoju budućnost,
 već i u prošlost. '...










четвртак, 23. мај 2013.

Viminacijum, arheološko nalazište - rimski grad u Srbiji...

 
Viminacium Roman City in Serbia



Moja mala 'turistička ekspedicija' je ovog vikenda za destinaciju razgledanja i uživanja izabrala ''Viminacium'',
arheološko nalazište nekadašnjeg značajnog rimskog grada na Dunavu.

U subotu 19. maja 2013. , u okviru obeležavanja 1700 godina od donošenja Milanskog edikta, u rekonstruisanom rimskom amfitetaru pred 2000 gledalaca, među kojima je bio državni vrh Srbije i predstavnici diplomatskog kora, kao i brojni novinari iz inostranstava, a u cilju povezivanja rimske i srpske kulture izvedena je opera ''Aida'' i otvorena izložba pod nazivom „Konstantin Veliki i Milanski edikt 313.
Rađanje hrišćanstva u rimskim provincijama na tlu Srbije“.
Upravo zbog te izložbe smo se uputili u Viminacijum, prvi dan nakon otvaranja za javnost.





 O Viminacijumu, i o ideji povezivanja mesta u Srbiji u kojima su se rodili rimski sinovi sreće,
odnosno sedamanestorica rimskih imperatora, rođenih na teritoriji današnje Srbije,
pisala sam u postu.






 O gradu

Grad  je nastao u I i trajao do početka VII veka. Bio je jedan od najznačajnijih legijskih logora na Dunavu, a izvesno vreme i glavni grad rimske provincije
Gornje Mezije (Moesie Superior). Sedma rimska legija zajedno sa Četvrtom legijom iz Singidunuma vekovima je čuvala dunavski limes, granicu rimske civilizacije i divljeg sveta varvara sa one strane provincije Gornje Mezije.
 Ovde su se  ukrštali svi putevi Balkana i  rimski carevi su izgradili svoju palatu na platou iznad Dunava.

Zabeleženo je da  je car Konstantin Veliki posetio  Viminacijum i boravio u njemu dva puta - May 25, 321 A.D.,( zbog nestabilne političke situacije) Konstantin je od 317. do 321. godine nove ere boravio u oblasti Mezije, priobalne Dakije i Mezije Sekunda, a potom i posle 13 godina, u 334 A.D.
Huni, predvođeni Atilom, su osvojili Viminacijum 441. A.D.  i potpuno ga uništili  kao i sve ostale gradove i utvrđenja duž dunavskog limesa.
Njegovo poslednje uništavanje je bilo za vreme avarsko-slovenske invazije, nakon čega nikada više nije bio obnovljen.

Dolaskom Slovena na ostacima Viminacijuma nastaje  Braničevo.











Viminacijum se nalazi na ušću Mlave u Dunav u poslednjim dolinama ispred Đerdapske klisure. Lociran je na strateškom raskršću puteva koji su vodili od zapada ka istoku i od severa ka jugu. Dunav, koji se danas nalazi na oko 3,5 km udaljenosti, u antici je bio u neposrednoj blizini grada.
Smešten je  blizu Kostolca, a do njega ćete lako doći ako npr. idete iz Beograda, autoputem do skretanja za Požarevac i onda još 12 km.. To je prvi arheološki park u centralno balkanskom prostoru. Otvoren je tokom cele godine (ne radi samo 1. januara) od 9 do 19 časova, a na poseban zahtev i tokom noći.









Jedinstveni naučni značaj Viminacijuma je u tome što nad antičkim ostacima nema savremenog naselja.
Mogući su istraživanje i prezentacija jednog rimskog grada u svim njegovim segmentima. Rimski  Beograd, Niš, Sremska Mitrovica nalaze se ispod savremenih gradova što onemogućava planska istraživanja, konzervaciju i konačno prezentaciju rimskog kulturnog nasleđa
Izgradnjom Termoelektrane „Kostolac“ i kasnijim radom površinskog kopa „Drmno“ započinju istraživanja nekropola grada Viminacijuma i dalje traju.

 Viminacijum je jedno od dvanaest rimskih nalazišta u Srbiji, ali je verovatno najprijemčivije za turiste. Posetioci danas mogu da vide nekoliko uređenih lokacija. Najupečatljiviji je svakako Carski mauzolej u kom se, ispod natkrivenog svoda, mogu videti odlično očuvani ostaci rimske arhitekture, i posebno, tri podzemne, freskama oslikane grobnice. Može se obići i severna kapija vojnog logora, Porta Pretoriu, zatim obližnje natkriveno nalazište gradskih kupatila, Thermi, gde se mogu videti ostaci bazena, pločica i rimskog sistema podnog grejanja.























Pored ovih nalazišta, u arheološkom parku posetioci mogu obići i Domus.















 

 

 

 

 

„Konstantin Veliki i Milanski edikt 313. 

 Rađanje hrišćanstva u rimskim provincijama na tlu Srbije“

 

 

 

 311. imperator Galerije je svojim ukazom hrišćanstvo proglasio za „religio licita“ (dozvoljenu religiju). Time je hrišćanima bilo dopušteno da podižu crkve i stekli su pravo da se okupljaju.
 Milanski edikt je zakonski akt koji su doneli carevi Konstantin Veliki i Licinije, a kojim je proglašena verska ravnopravnost i prestanak progona hrišćana koje je trajalo tri stotine godina.
Proglašen je u Mediolanu (današnji Milano) 313. godine.
Milanski edikt iz 313. , pored toga što je potvrdio odluku Galerija, doneo je rešenje da se crkvena imovina, koja je oduzeta u vreme vladavine Dioklecija, crkvi ponovo vrati.
Najvažnija rečenica u Milanskom ediktu glasi:
 „Svako treba da uživa punu slobodu i da ispoveda onu religiju, koju smatra da je za njega najbolja“.

Kao prvi rimski vladar koji je prihvatio hrišćanstvo, dotad veru progonjene manjine, Konstantin je pokrenuo hristijanizaciju države. Ovim postupkom, kao i osnivanjem Konstantinopolja tj. Carigrada, Konstantin je udario temelje budućem Vizantijskom carstvu.
 Na temeljima ranijeg grada Vizantion, nastala je Vizantijska prestonica Novi Rim, ubrzo nazvan Konstantinov grad (Konstantinopolj), koji je inaugurisan 11. maja 330. godine. Po svojoj veličini, grandioznosti i bogatstvu, Konstantinopolj je trebalo da predstavlja rivala Večnom gradu - Rimu. Kao novi centar carske vlasti Konstantinov grad će to ubrzo postati, ali će prestonica u pravom smislu reči postati u vreme Konstancija II.
Kao prvi hrišćanski car, veliki dobrotvor i ktitor hrišćanske crkve, Konstantin je nakon smrti kanonizovan, a u pravoslavnim crkvama, uključujući i Srpsku pravoslavnu crkvu, poštuje se kao svetac i „ravnoapostolni car“.
Prisustvovao je Prvom Vaseljenskom Pravoslavnom Saboru.
Car Konstantin Veliki i njegova majka Sveta Jelena su započeli i izgradili Hram Vaskrsenja Hristovog u Jerusalimu,
kao i Crkvu Rođenja Hristovog u Vitlejemu.





τουτο νικα ; in hoc signo vinces! Konstantinov Krst, poznat kao Hristov monogram ili Labarum
 






Izložba Narodnog muzeja sa podnaslovom "Rađanje hrišćanstva u rimskim provincijama na tlu Srbije"
 prezentuje izuzetnu zbirku autentičnih predmeta iz deset muzeja u Srbiji koji svedoče o vladavini Konstantina, Milanskom ediktu, počecima hrišćanstva na tlu Srbije.

Izložen je reprezentativni materijal nastao u periodu od kraja drugog veka koje prethodi vremenu Konstantina Velikog, zatim iz perioda njegove vladavine kao i nasleđe prvog hrišćanskog cara.



Među 128 izloženih predmeta - skulptura, fragmenata arhitektonske plastike, fresaka, mozaika, nakita, posuda, delova vojne opreme, rimski carski novac, je i 40 artefakata nulte kulturne vrednosti od prvog do četvrtog veka naše ere, među njima i čuveni Konstantinov portret, bronzana bista otkrivena 1900. godine u rodnom mestu cara Konstantina Naisu, nastao 334. kada je car Konstantin boravio u Naisu.

Predmeti iz ove vredne muzejske kolekcije bili su razvrstani po segmenitima kultura, vojska i svakodnevni život rimske države. Posebno mesto zauzimale su i biste rimskih careva, koje su poređane u nizu okruživale portret Konstantina Velikog, koji je u centralnom delu, osvetljen reflektorima, simbolično istaknut kao povod i razlog celokupnog događaja.

Postavka obuhvata deo materijala iz Gamzigrada koji se nalazi na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine. Eksponati prikazani na ovoj izložbi gostovali su u Milanu, Riminiju, Triru.









Justinijan, Gracijan, Jovijan, Vitranio, Konstantin II, Konstantin III, Maksimijan Daja, Licinije, Flav Severus i Konstantin I ( Veliki)

Konstancije Hlor, Galerije, Maksimijan Hercuvus, Prob, Aurelijan, Klaudije Gothicus, Hostilijan, Trajan Dacije,
i Konstantin Veliki

















 















Dakle, velika preporuka za sve vas iz Srbije ili van nje, da posetite Viminacijum ukoliko još niste.
S razlogom se smatra jednim od 10 mesta koje u Srbiji morate videti!
Izložba koju sam vam ovde predstavila je u Viminacijumu još mesec dana, a potom se seli u Beograd, a potom u NIš. Iskoristite  mogućnost  da vidite neke stare, dragocene stvari koje govore o životu od pre 2000 godina na ovim prostorima.
Možda možemo bolje razumeti sadašnjost, ako naučimo da poštujemo prošlost.

Bez obzira što je Monteskije jednom izjavio:
 '' Srećni li su oni narodi koji imaju dosadnu istoriju...''
Ja više volim latinske citate:
"Istorija je svedok vremena,
 svetlo istine,
 život pamćenja,
učiteljica života."-


magneti za uspomenu


Kako radovi na ugljenokopu budu odmicali, verujem da će biti još mnogo otkrića koja će obogatiti sadržaj Viminacijuma.
Pored svega što možete videti na samom lokalitetu arheološkog parka( od Termi, Porte Praetorie, Carskog mauzoleja, Domusa, sedam skeleta vunaste vrste mamuta), u blizini Viminacijuma se nalaze i neka interesantna mesta za uživanje i obilazak, kao npr. Srebrno jezero, Ram na Dunavu i Golubačka tvrđava i mnoštvo prelepih predela za fotografisanje.
Evo nekih meni interesantnih slika nastalih u neposrednoj blizini arheološkog nalazišta, a vi požurite da nađete vaše...



termoelektrana i pšenica

Termoelektarna Kostolac

makovi u polju


ugljenokop ''Drvno'' zahvaljujući čijim iskopavanjima stalno ima novih otkrića u Viminacijumu






''Oni koji se ne sećaju prošlosti su osuđeni da je ponove.''
Džordž Santajana
.