понедељак, 30. јул 2012.

Godina prođe, dan nikad - Žarko Laušević...



Knjiga koja će mi ostati u sećanju kao knjiga čijem izdanju sam se najviše obradovala
 i kao knjiga koju sam najduže čitala.


Kupila sam je čim je izdata shvatajući je kao neki  prvi 'glas' od Žarka L. posle decenijskog ćutanja, i mesecima je uzimala i ostavljala, mnoge druge  u međuvremenu pročitala, pa se opet njoj vraćala...
.
Knjiga nipošto nije dosadna, niti loše napisana, već su sasvim drugi razlozi u pitanju.
Divnih 'pametnih' rečenica, duhovitih opaski na račun našeg društva, vremena a naročito na svoj račun i
naravno mnogo tuge..
Drugačiji je osećaj kad tuga nije stvarna, ovako...
 Istinita, teška, životna knjiga, pisana na robiji, kao dnevnik,
a pisac niko drugi do moj najdraži glumac svih vremena...
otpisani - vaskrsli,  jedan jedini  -
neponovljivi 
Žarko Laušević
glumački supertalenat, neverovatne harizme, glumac 'kameleon' u najtežim vremenima za glumce, lepotan, buntovnik, večiti dečak, ratnik, tragičar, Kanjoš Macedonović, Njegoš,
MIloš Obilić...






Sve uloge se na kraju strašno stopile u jednu - ubica...

U noći 30/31.jula 1993.godine, Žarko i njegov brat su napadnuti od strane pijanih momaka, u masovnoj tuči.
  Žarko je ubio dvojicu momaka i trećeg ranio.. Tada je počela njegova robija, koja iako je zvanično prekinuta i njegovim odlaskom u Ameriku i nedavnim pomilovanjem u Srbiji,
njegova robija nikada nije i neće prestati..
I ovom knjigom je on to objasnio, ne štedeći sebe-
svoje strahove, kajanje, patnju, oprost - sve je pretočio u reči,
i sebe 'razapeo' svojom iskrenošću..











''Naravno, ja nisam slobodan čovek.
Čovek koji je ubio nikada više ne može biti slobodan. Sloboda nikada više ne može biti moja reč. Sloboda je pravo drugih da kažu šta misle o meni, sloboda je da me 'slobode', svojataju, mrze i mrcvare. A ja više i ne znam šta uopšte ta reč znači? Je li to možda samo sećanje da sam jednom kao dete trčao oko Biljarde i bio srećan,
ili je sloboda onaj trenutak kad sam odlučio da napišem ovu knjigu''...




I tako mesecima stoji ova knjiga i baš jutros pomislim na nju i da bih se htela podsetiti nekih rečenica, pa onda pomislim da bih mogla  to i podeliti na blogu, i počnem i onda posle shvatim da je baš danas 30.jul, kao onda...
Eh, da si ga bar prespavao.. ili da su semafori radili... ili da nisi ni išao u Podgoricu...
Ehhh, najveći glumče, sada njujorški pišče, sve je moglo biti i drugačije..
Uvek može i drugačije...
Bez pištolja...
...Sada znaš da su tvoje uloge i reči trebale  biti i ostati jedino tvoje oružje..








*Odlomci*

.
.
.
.
.
.

...''Svoj život egzibicionistički izlažem papiru, dakle i nekom čitaocu ovih slova?
Pokušavam sebi da protumačim sebe? Želim da opravdam svoje prisustvo na zemlji''...





...''Za mene u Beogradu tvrde da sam Crnogorac,
u Crnoj Gori  kažu - Beograđanin.
Otac, eto, naučno dokazuje da smo Srbi,
a ja, iako Cetinjanin, zebem od mnogo mišljenja.
Volim i da svima  dam za pravo.
Volim i kad me nađu još negde.
A najviše volim kad me nema nigde''...






..''Mislim. O sebi.
Hipohondru. Asocijalnom. Nestabilnom. Depresivnom.
Melanholičnom. Sebičnom.
Nepredvidivom. Nezahvalnom. Zlopamtilu. Perfekcionisti.
Promašenom pesniku.
Nezavršenom glumcu. Polutalentovanom slikaru. Netalentovanom pevaču.
Potencijalnom taksisti. Erotomanu. Nikitinomanu.
Bratu od tetke Upravniku Radomanu. Zatvorenom ocu.
O sebi to mislim.
Kao o osumnjičenom licu. Kao pritvoreniku. Robijašu.
Nenađene zrelosti. Neiživljene mladosti.
Manijankalno - depresivnog tipa.
Prepoverljiv. Nepoverljiv. Snalažljiv. Smotan. Zanimljiv.
Dosadan. Rečit. Ćutljiv. Ubedljiv. Odgovoran. Nepouzdan.
Tvrdoglav. Egocentrik. Povremen muž.
Biološki otac. Naivan. Prevejan. Preiskren. Luckast.
Uplašen. Zbunjen. Politički polupismen.
Nacionalno poluneopredeljen. Demagog. Romantik.
Banalne završnice. Maštovit. Istrajan. Kratkog daha.
Nepromišljen. Mazohista. Kitnjast. Daltonista. Pogrešan ocenjivač ljudi.
Nedovršeni poliglota. Skeptičan. Sujetan.  Ledenih nogu. Vrele krvi.
Odan. Osetljiv. Netalentovani kockar. Školovan šahista.
Igrač sumnjivog valcera. Druželjubiv. Neosvetoljubiv.
Samostalan. Bez sočiva ne može da podseče nokte na nogama.
Znači - velike dioptrije, bez obzira na kratke noge.
Nosilac više ratnih i mirnodopskih priznanja iz oblasti kerebečenja pred puno ljudi.
Promenljive sreće i frizure u životu.
Suicidan. Voli da nosi crno. Muromant,  neizlečiv.
Barokni tip. Ličnost renesanse. Čistunac.
Prži povremeno dobru kajganu sa slaninom, sa i bez origana.
Dobar, čak natprosečan rešavalac ukrštenih reči.
Uvek namešta i koriguje usta dok isprobava nove pantalone.
Nosilac šešira u sezoni 1992-93.
Dva puta nosio rep u životu.
Mitoman, alazon. Mistifikator. Oponent. Dobar polemičar.
Operisan od slepog creva, krajnika i sluha.
Čekač boljeg života. Pacifista.
Veliki hrvatski glumac. Nešto manje srpski. Crnogorski, za sad ništa.
Putnik po puno sveta. Voli Argentinu i Makedoniju.
Ne voli železničke stanice. Izbegava koncerte Stinga i 'Bijelog dugmeta'.
Na ostale ne odlazi.
Ume, ponekad, u bilijaru da ubaci crnu kuglu u srednju rupu. Ponekad, ne.
Reumatičan....
....Ponekad se folira slušajući ozbiljnu glazbu. Neozbiljnu nikad ne sluša. Savete, vrlo retko. Samo ako mu odgovaraju.
Ljubomoran. Tradicionalan. Konzervativan. Nervozan je....
....Voli prženice. I salate razne. Pravi divan pire.
Palačinke,t akođe. Jednom je u letu uspeo da dve palačinke prebaci iz jednog tiganja u drugi. Nikad više kasnije nije ponovio taj podvig.
Poznaje lično Nadu Topčagić i Liv Ulman.
Obožava filmove strave i užasa. Gleda ih ubrzano ili bez tona.
Donji pritisak mu naginje gornjem.
Rasipnik. Ponekad tvrdica.
Negira i jedno i drugo. Zaboravan.
Voli mandarine i da zavrne rukave od rolke.
Prvo mu žao, zbog dece, drugo mu brane..
Kad ostane sam, nekad rukave od rolke zavrne do ramena i bude bleskasto srećan''....








...''Ponekad u smiraj dana, a češće u svitanje, osetim neku utehu. Taj osećaj da sam pobedio još jedan dan, savladao još jednu noć ,porazio neko, ma i malo vreme, bez obzira na sva iskušenja i krize kojima sam u tom periodu bio izložen... čini da, skupljen, šapatom ohrabrim sebe - mogu ja ovo!
Dobio sam neku nagradu u Nišu. Dobio sam i nagradu u Herceg Novom pre petnaestak dana.
Kako je to relativno, meine liebe Mileva!
Nema glumca koji mi ne bi pozavideo na tim priznanjima.
 Ali i nijednog koji bi se menjao sada sa mnom''...





..''Sumorno jutro. Kiša. Po prvi put. Trčim svakog jutra. Ukrug. Svakog jutra povećavam broj krugova. Krug ne mogu povećati .Sačekuje te svakog puta istovetan. Krug. Zašto ga krugom zovu kad je pravougaonog oblika?
 Valjda zbog bezizlaza koju ta forma nameće. Pametno. Inventivno. Kao i sve ovde. Stimulativno.
Ne smem se ljutiti na krug, jer mi je taj bezizlaz - jedini izlaz.
'Ne dirajte u moje krugove!' - preklinjem nedeljom kao Arhimed. Nedeljom krug ne radi. Dan za posete.''...






...''Jednom mi je, u rano jutro, iguman nikšićkog manastira, stari Koprivica, nazdravio rečima:
--Dabogda se cijeli život penjao uz brdo i da bog da jaki da nikad na vrh ne izađeš--
U prvom trenu bih zatečen, kao da čuh kletvu, a onda shvatih plemenitost želje.
Sa vrha se nema kud više, može samo nadole''...






...''Ovo je zemlja gde se u svemu kasni. Samo se umire pre vremena''...





...''Živimo od četvrtka do četvrtka za tih dvadesetak minuta gledanja kroz plastični paravan s rupicama.
Ponekad ne verujem da sam i ja tu. Kao da neko drugi živi moj život, hoda mojim koracima, sanja moje sne''...




...''Da, izgleda da se napolju sprema neki novi rat. Strašniji od svih dosadašnjih. Krvoločniji, jer će biti bratskiji od prethodnih.
Ako su dosad ratovala braća od stričeva i tetaka i braća po materi, ovaj će voditi najrođenija braća.
-Što ti je oko tako duboko?-
-Iskopao mi ga je brat, zato je tako duboko--
Pobiće se svi, svako sa svakim, zbog svačeg. Zbog ničeg.
 Zbog gladi, zbog para, zbog ljubomore, zelenog džempera,
 crnih očiju ,zbog plave krvi, zbog nečiste krvi,
 zbog tri prsta, zbog dva prsta, zbog druga dva prsta,
zbog srednjeg prsta.
Zbog Boga, zbog drugog Boga ,Zbog istog Boga,
zbog riječi i zbog reči, zbog mora i zbog gora.
Zbog solidarnosti, zbog gluposti, zbog neznanja i primitivizma,
 zbog toga što tako treba, a zašto tako treba ,
to niko ne zna, a ako neko ne zna, on neće ni da pita da ne bi ispao glup pred društvom.
Pa se i on smeje, iako ne zna u čemu je vic, pa se i on bije, iako ne zna  zašto''..





...''Bez obzira na silne hramove, mi smo u duši ostali primitivni pagani''...





...''Zima i ružna jesen su u zatvoru mnogo podnošljiviji. Kad vidiš neki sumoran dan, lakše ti bude,j er i da si na slobodi, ne bi znao šta bi sa njim. Muka je kad se prolepša vreme, pa kad počneš da otvaraš beogradske bašte...
Bez tebe u njima...''








...''Nepristajanje na smeštanje u nečije kalupe iritira ljude''...





...''Beograd nikad više neće biti tako lep i mlad. Kad ih jednom ponovo zateknem, znam da će se svi truditi da ih vidim onakve kakvim sam ih ostavio, ali to će biti bezuspešno. Infantilna parodija na sebe same. I bićemo svesni tog pretvaranja. I Beograd i ja pravićemo se nevešti. I to će sve biti tužno i vidljivo''...




 
...''Svi ćemo izaći odavde sa tom diplomom koja će biti štampana na duši.
Sa pečatom Velikog Vremena''..







...''Kao naša istorija koja je puna nikad popunjenih praznina,
tako se i naši životi ne mogu više retuširati''...







субота, 21. јул 2012.

Kad je Beograd nosio šešire...




Kako bih ja da  zavirim u neka prošla vremena..
Samo da vidim kako je to bilo..
 I odmah se vraćam nazad...
U delić Beograda iz 30-ih godina prošlog veka,
nedavno sam 'gvirnula'..
A možete i vi...
Smešten na Novom Beogradu,tematski park ''Terazije tridesetih''predstavlja jedinstven turističko-kulturni park, koji se prostire na 4.500 kvadratnih metara poslovnog prostora i prostora namenjenog umetnicima koji će stvarati u autentičnom ambijentu iz prošlog veka.
Park je deo kulturne akcije “Beogradizacija Beograda” čiji je cilj oživljavanje kulturne scene grada i očuvanje tradicionalnih kulturnih vrednosti.Ova  manifestacija  se tradicionalno održava od jula 2010. godine, sa ciljem  da učvrsti indentitet naše prestonice. Program se odvija pod pokroviteljstvom "Beogradizacije Beograda", projekta Skupštine grada  Beograda koji se sprovodi u saradnji sa NIS-om, a u izvršnoj produkciji Pozorišta "Dadov", uz podršku Turističke organizacije Beograda..
Pošto je ovaj tematski park još uvek u procesu izgradnje,  za sad je otvoren vikendom kada ima zanimljiv sadržaj. 
 Do sada su ovde održavani  maskenbali i razne pozorišne predstave  za najmlađe, džez koncerti za starije, kabaretke, interesantne povorke  ljudi obučenih u stare beogradske zanatlije, pekare, poslastičare, bombondžije, čistače cipela,
 pa zatim beogradske damice u lepim haljinama.. 
A tu je i muzički tramvaj...
Zanimljiv projekat koji treba još nadograđivati...
Divno bi bilo ovo mesto za izlaganje radova beogradskih umetnika, mesto za razne performanse, revije šešira npr. ili prodajno mesto beogradskih suvenira, i mesto gde bi se moglo osvežiti uz neko od autentičnih   pića koja  su se konzumirala u Beogradu između dva rata - boza i limunada sigurno, a verujem da je bilo još raznih sirupa od zove, koprive i sličnih već zaboravljenih..
Uglavnom, za sad može poslužiti kao mesto gde možete praviti retro fotografije uz pomoć Instagrama ili mašte, sa prijateljima ili sami, u nekom kostimu iz 30-ih ili svakodnevnoj garderobi, ali sa obaveznim šeširom...
Da sam ja 'neko', uvela bih pravilo da se na ulazu iznajmi ili kupi šešir, ako već isti nemate na glavi..
Zašto, pitate se..

Zato što je 30-ih godina 'šešir'  živeo u Beogradu ...

Šešir je  u Jugoslaviji između dva rata bio neizostavni deo garderobe,  za dobrostojeće, siromašnije i siromašne, 
na svim glavama...
I kako sada vi da uđete u te godine bez šešira?

Sem toga, šešir je pretrpeo ogromnu (kolateralnu) štetu u Srbiji nakon II svetskog rata -
odbačen je, prezren i gurnut u zaborav  (nit' kriv ,nit' dužan) kao nešto što ima veze sa kapitalizmom, buržujima i uopšte građanskim društvom, koje su komunisti i njihovi naslednici hteli na sve načine da iskorene.. 
jugoslovenskom samoupravnom socijalizmu šeširi su, takođe, smatrani simbolom 'odvratne' buržoazije, isticanja nepotrebne individualnosti.
Postoje zabeleženi slučajevi pedesetih godina na ulicama Beograda, napada na žene koje su na glavi imale šešir!!!



'Beograd je između dva  rata postao prestonica kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i samim tim je u svakom pogledu (kako arhitektonskom, privrednom, umetničkom tako i modnom) počeo da liči na pravu svetsku metropolu. 


Beograd je još sredinom 19. veka počeo da prihvata parisku modu koja   je  u Beograd tada dopirala preko Beča i Pešte.. 


 Tako je rođena 'beogradska' moda. 
Zahvaljujući umešnosti sjajnih modnih zanatlija,
beogradske dame su uprkos finansijskim poteškoćama bile nalik Parižankama.



 Vremenom su se beogradski modni saloni tako ispraksovali  da su  počeli  da kreiraju sopstvene modele ili da ubacuju neke svoje modne trendove  , što je za posledicu imalo da je međuratni Beograd postao pravi modni centar. 
 


''Postoji, znači, čitava generacija žena koje ne nose šešire. Nije da ne bi htele, prosto nemaju naviku. 
Nije da ne postoji kultura nošenja, ali problem je u tome što ljudi sagnutog pogleda nose ono što imaju. 
Išli na hipodrom il' ne išli i uvažavajući niske plate, naspram kojih je šešir i od 30 evra luksuz, treba, na kraju, naglasiti da šešir nije samo modni detalj. Uostalom, obožavateljke ih, prema sopstvenom priznanju, nose u inat kriznim vremenima: promene mašnu, malo ga raspeglaju, kupe novi cvet. Reč je o drugim pojavama današnjice: elementarnim nepogodama, sve jačem UV zračenju. I gde je ta prašnjava floskula da ne postoji običan svet, nego ljudi sa stilom i ljudi bez stila? Vodeći svetski kreator šešira Filip Trisi misli da nošenje šešira u 21. veku isključivo ima veze s kršenjem pravila: "Ne morate da budete velika ličnost da biste nosili šešir. Oni su za svakoga, ne samo za nekolicinu odabranih"

Dama ,po bontonu, nikada ne skida šešir (i cipele). Znate da ćete morati, eventualno zbog vrućine, brzo da ga skinete? Nemojte ga ni stavljati. Usečena traka na čelu svakako ne deluje ženstveno. U pozorištu? "Te dame obično sede u ložama", objašnjava Nadica . Dame koje tamo ne sede, skidaju šešire kada se ugase svetla, vraćaju ih na pauzi.
Šešir mora da stoji stabilno, mora biti uklopljen u garderobu, odnosno najpre se mora slagati s obućom,  tašnom i , podrazumeva se, mora da pristaje ličnosti.  I licu. 
Uz ovalno idu svi oblici,
 uz okruglo sa širokim obodom, 
uz četvrtasto s povijenim,
 iskrivljenim obodom,
 uz duguljasto lice - plitki šeširi.
 Niske žene ne bi trebalo da nose široke obode, granica je sedam, osam santimetara, što otprilike važi i za štikle (aktuelni trend ide im naruku). 
Visoke bi trebalo da izbegavaju minijaturne forme. 
Sve boje su dozvoljene, mada se za suvu ekstravaganciju preporučuje crna. 
Takozvani ekskluzivni šešir je rezervisan za visoke, vitke, traži vertikalu. Iz mode ne izlazi, ceni se kao nakit, umetničko delo.
Uz šešir ne idu šiške, lice treba da je otkriveno i kosa da se vidi samo ako je duga, ravna i čista.

 Strogo treba paziti i na izbor za dan i veče, to jest, priliku. Dan se odnosi na vreme do 18 časova. Kod nas se danas dnevnim smatra i šešir s "muškim štimungom". Zovu ga "klasični". Kao deo mode, obavezno se nosi nisko, naslonjen na obrve, nipošto "poput 'Garavog sokaka'".
 "Prvi pogrešan izbor koji primetite jesu cipele i šešir", kaže modna urednica Vesna Karadžić i parafrazira jedinstvenu Koko Šanel koja je i sama počela kao vlasnica salona šešira (salona, nikada prodavnice ili butika):
 'Žena koja ne miriše izazovno i bar ponekad ne nosi šešir, 
je žena bez budućnosti'.''


Svet beogradske mode između dva svetska rata je bio, u skladu sa vremenom, na svoj način vrlo autentičan i modno revolucionaran,stoga se stari Beograđani i danas, sa ljubavlju i poštovanjem, sećaju onih koji su umeli da im podare eleganciju i lepotu u najtežim vremenima. 

Šešir, bez obzira,na sva bonton pravila, ne bi trebao da vas opterećuje. Birajte modele kakve možete poneti.
Povremeno ih osvežite nekom mašnom, ešarpom ili ih prefarbajte (ako ste tome vične)..
Ne uzbuđujte se što vas čudno gledaju u prevozu 
(možda hoće samo da vam uhvate pogled ne bi li im otkrili gde ste kupile svoj šešir:),
ne uzbuđujte se ni što vaš šešir nije unikat (kako savetuju modni časopisi),
ni što na njemu nisu neki poznati inicijali - 
o tome neka brine engleska aristokratija:)
Pune radnje šešira danas i svaka ih žena ima, samo ih retko nose. 
Sudeći po mojim prijateljicama, svaka kupi za leto novi šešir i ponese ga na letovanje, i onda ga tamo ne nosi??? 
Zašto je to tako?
 Zašto neko misli da šeširu nije mesto u gradskom prevozu već je poželjan u taxiju ili sopstvenom autu.. 
Oslobodite se takvih predrasuda!!!

 Budite iskrene prema sebi i razmislite o tome da li ne nosite šešire zato što vas je sramota,
zato što nemate naviku ili ih jednostavno ne volite...

''Šeširi nisu samo modni detalj, oni su umetnička dela, a nositi ih znači verovati u filozofiju lepote i glamura. Ove umetničko-modne skulpture su način da pobegnemo od trivijalne stvarnosti i da artificijelizujemo stvarnost. Oni su moja nasušna potreba za lepim i otmenim, jer, kako bi rekla Koko Šanel, „suprotnost otmenosti nije siromaštvo, nego prostota!”. Dama sa šeširom je uvek prava dama. Svaki šešir nosi neku poruku, iza svakog se skriva neka priča, već prema tome gde je kupljen ili napravljen, ko je njegov autor, kakav mu je oblik... Šešir je način da čovek i sebi i okolini učini stvarnost privlačnijom i zabavnijom... ali i mogućnost da se sakrijete iza širokog oboda i pobegnete od neprijatne situacije. On je i za pokazivanje, i za skrivanje'' -
Isidora Bjelica


Ja ih volim 365 dana u godini


Mene su novobeogradske Terazije bacile u ovakva razmišljanja, i postadoh advokat šešira:))
prođite i vi kroz tu vremeplov - kapiju ko zna kakve ćete ideje dobiti ....


  





























четвртак, 19. јул 2012.

Žena i more...


Čovek i more, Cveće zla






''Uvek će te, slobodni čoveče, srce vući
Moru, tvome ogledalu, jer sebe duša tvoja
Vidi u talasanju tog večnog nespokoja,
A i tvoj duh je isti ponor zastrašujući.



Ti uživaj roneći u sopstvenoj toj slici; 
Tvoj pogled je miluje, tvoj zagrljaj je hvata;
Srce ti se raduje odjeku svoga bata
U toj neukrotivoj i divljoj tužbalici.




Podjednako ste mračni i ćutljivi vas dvoje:
Čoveče, niko ne zna dno tvoje provalije,
More, tvoja bogatstva niko otkrio nije,
Toliko ljubomorno čuvate tajne svoje!


I stoleća protiču, a vi ste večno orni
Za bitku bez milosti, za boj vaš pogibeljni,
Toliko ste žedni smrti i pustošenja željni,
Braćo neumoljiva, o borci neumorni!''


Šarl Bodler 






Manastir sv.Arhangela Mihaila na Tasosu...


''Prisustvo, čuda i značaj manastira sv. Arhangela Mihaila na Tasosu, povezani su sa istorijom sv. klina (eksera) koji je bio u Hristovoj desnoj ruci.

U četvrtom veku, majka Konstantina Velikog - Jelena, 
odlučila je da sagradi crkve na svim mestima koja su važna za Hristov život. 
Tokom kopanja za hram sv. Vaskrsenja tj. groba Hristovog, pronađen je Hristov Časni Krst koji je odnet u Carigrad. Jedan od vizantijskih careva obnovio je manastir Filotej na Svetoj Gori i poklonio mu mnogo svetinja, a između ostalog i sveti klin.


Kada su Turci osvojili Vizantiju nametnuli su manastirima velike poreze pa su monasi iz manastira Filotej odlučili da pošalju nekoliko kaluđera sa svetinjama, između ostalog i sveti klin,  u ostale pravoslavne zemlje, Rusiju, Srbiju, Rumuniju, kako bi im one zauzvrat poslale pomoć. Kaluđere je zahvatila oluja pa su bili prinuđeni da se iskrcaju na Tasos, na mestu gde se nalazila kapelica sv. Arhangela. Ubrzo zatim na isto mesto stigli su i gusari koji su opljačkali i pobili kaluđere, ali je jedan od kaluđera pre toga uspeo da sakrije svetinje izmedju kamenja, u zidu stare kapelice.
Nedugo zatim, čovek po imenu Jovan, izlečio se od teške bolesti na izvoru manastira sv. Arhangela pa je u znak zahvalnosti odlučio da obnovi crkvu. Graditelji su u zidu pronašli srebrni kovčežic sa svetinjama kao i drveni krst sa klinom. Kada su iz manastira Filotej saznali da su svetinje pronađene na Tasosu, naredili su da se odmah vrate manastiru Filotej što je i ucinjeno. Međutim, sv. Arhangel Mihail je želeo da sv. klin ostane na Tasosu pa je, javljajući se u snu kaluđerima manastira Filotej, naređivao da se sv. klin vrati na Tasos. S obzirom da ga kaluđeri nisu poslušali, jednog dana su primetili da klina nema i da se sam sv. Arhangel pobrinuo za to da se klin nađe tamo gde mu je i mesto, u manastiru sv. Arhangela. I dan danas se taj dan povratka sv. klina, obeležava na Tasosu tj. u Teologosu, nedelju dana posle Uskrsa.

Krajem 11.veka jedan kaluđer Luka, živeo je samačkim životom u selu u centralnom Tasosu. Tu je sagradio kapelicu posvećenu sv. Jovanu Bogoslovu (Teologu) te je selo dobilo naziv Teologos. Vremenom je počelo da mu smeta svakodnevno susretanje sa meštanima sela Teologos, pa je posle 14 godina provedenih u Teologosu, rešio da se osami i pređe u nenaseljenu oblast na jugoistočnoj strani ostrva. Tu je sagradio malu kapelu sa kupolom koja i danas postoji.

Posle nekoliko godina krenuo je dalje ka zapadu i naselio se blizu mesta gde se sada nalazi manastir.Posle dvadeset godina provedenih u toj "pustinji", javio mu se sv. Arhangel Mihail i saopštio mu da će ga za 3 godine uzeti Gospod sebi. S obzirom da je Luka sumnjao da je pred njim sam Arhangel, da bi ga uverio sv. Arhangel je lupio štapom u stenu i iz nje je potekla sveta voda. Rekao mu je da na tom mestu podigne crkvu kako bi se narod lečio, duhovno i telesno.
Od toga dana svakodnevno su dolazili bolesni u potrazi za lekom.
Posle smrti kaluđera, u manastiru je ostao sam njegov učenik Ksenofont, koji je ubrzo uvideo da ne može sam voditi manastir, pa je odlučio da se preseli na Svetu Goru u manastir Filotej. Tada je odlučeno da se manastir sv. Arhangel pripoji manastiju Filotej, te tako i dan danas njemu pripada. To je razlog što se u manastiru praznici slave po starom kalendaru kao i u Srbiji. 

Veruje se da obližnji izvor ima isceliteljsku moc. 
---Kada su Turci 1453.godine zauzeli Tasos bili su nezadovoljni zbog toga što se manastir sv. Arhangela veoma poštuje u narodu.  Pripoveda se da je jedan Turčin prišao izvoru i oskrnavio ga. Pao je istog trena mrtav, ali je izvor tog trenutka presušio. Bolesni ljudi su nastavili ipak da dolaze na izvor po izlečenje i noćima čekali da voda ponovo poteče, sv. Arhangel se javio svešteniku Dimitriju i rekao da ispod crkve postoji pećina i da vernici uđu u nju, pronađu izvor. I danas postoji izvor u pećini---

Sve do 1974. na mestu današnjeg manastira sv. Arhangela Mihaila postojala je mala crkvica sa svetim izvorom o kojoj su brinuli kaluđeri smešteni u selu Teologos.

Pomenute godine na Tasos je došla mala zajednica monahinja koja je osnovala ženski manastir sv. Arhangela i sagradila konake u kojima godišnje prenoći hiljadu hodočasnika.Sveti klin se i sada čuva u manastiru i možete ga videti na samom ulazu u manastir sa desne strane. I dan danas postoji izvor u pećini. Nalazi se ispod crkve i do njega vodi duga stazica tj. tunelčić koji je jako uzak i nizak, da se mora do izvora doći na kolenima. Kažu da izvor zaista isceljuje sve bolesne koji sa verom na kolenima dođu do njega i umiju se. Retki su turisti koji odlaze do izvora, a upoznala sam naše ljude koji smatraju da su zahvaljujući ovom svetom izvoru i sv. Arhangelu Mihailu dobili dete.''

IZVOR:


Manastir se nalazi na jugoistoku ostrva, 
na 15 km od Potosa, 
na strmoj litici odakle se pruža veličanstven pogled na more i Atos, u daljini.


.










'' Preda mnom puca pogled na veličanstveno more. Ono je na severu najčešće sumorno i nemirno; katkad bude i predivno. O nepregledno more! O duboko more! Ti privlačiš na sebe i poglede i misli. Dugo već gledam neodređeno u more. Nema raznolikosti u tom prizoru, ali pogled i misao ne mogu da se otrgnu od njega, kao da plivaju prostranim morem, kao da uranjaju u njega, kao da tonu u njemu. Kakvo nadahnuće je predato na čuvanje morskim nedrima! Kakvu punoću oseća duša kada se oči naslade i nasite posmatranjem mora! Pogledajmo, prijatelji, pogledajmo more iz našeg manastirskog utošišta, koje je ruka Božijeg promisla postavila kraj mora''.

''Braćo moja! Prijatelji moji! Stojim sa vama na obali mora, posmatram more, išarano raznobojnim prugama. Iza mora je drugo more – tamo gore zlatne kupole i šiljci… A u hramu Božijem oglašava se veličanstvena mnogoznačna pesma: Žitejsko more uzburkano burom iskušenja gledam, Gospode. I tek što pritekoh tihome pristaništu Tvome, uzvikujem Ti: “Izbavi od smrti život moj, Mnogomilostivi!''

odlomci iz --SVETI IGNjATIJE BRJANČANINOV--
--ASKETSKI OGLEDI--
ŽITEJSKO MORE
 izvor:svetosavlje