понедељак, 19. март 2012.

Između šubare i šešira, žena oba bira..





Prođe i ova zima, a kako našem narodu ne nedostaje rima , ja se setih one:
'čizma glavu čuva, a šubara je krasi (kvari''),
kako kome, razume se, dabo'me....
Ove zime su SSSR šubare, a i domaće, odradile svaku rublju ili dinar,  mogli  smo ih nositi i njima se ponositi--
mekane, korisne, ne samo da našu glavu i uši štitiše od hladnoće, već i od nepotrebne buke.
Kada vam frizura nije reprezentativna, sa šubarom na glavi, mogli ste  se pozvati na bonton u svakoj situacijii ,
 i uz šubaru kao modni detalj mogli  lako biti
 très chic, a ne raščupani freak:)
Ako ste sada bili nespremni na minus u januaru, sledeće godine da vam se to nije ponovilo :) 
Na vreme se spremite za sledeću sezonu , jer Evropljane očekuju veoma hladne zime narednih godina, ako je verovati meteorolozima.
Evo par mojih #lenjingradska šubara - momenata, napravljenih  nedavno, kad smo imali ledeno doba 
''nema ko da nam čisti sneg'',
pa rekoh da ih postujem, pre nego ih stavim u zimski folder i odložim da gledaju unuci :)










Danas sam definitivno ispratila zimu, spakovavši šubaru.....
A proleće idem da dočekam tamo gde se volšebno spajaju Evropa i Azija, Crno i Mramorno more,
Istok i Zapad
u voljeni
 Istanbul





Kad se vratim, biće postova i slika, verujem
koferi spremni, kako je počelo, biće ih ovoliko :))
ne znam kako da ponesem samo 20 kg od onolikog grada ???





Ostajte mi zdravi, čili i vazda veseli bili

субота, 17. март 2012.

Zlatibore, pitaj Taru...





Do pre par dana, slušala sam  staru pesmu i udubila se u njene reči:
kako je Zlatibor pitao Taru, da li pamti ljubav staru, i dalje šta mu Tara odgovara, i shvatih da je  to ipak bila veza na jednu noć ili popularno, avantura :D


 'Naša' (porodična) veza sa Zlatiborom je ipak mnogo trajnija - geografsko-genetska , najjača.
Šalim se malo, pre par dana sam se vratila sa Zlatibora i sad se polako vraćam u orbitu..
Odmor je došao u pravom trenutku, nakon kućnih neprilika (požara), trebalo je da odemo negde da se rashladimo i nadišemo..
Kad se sav sneg u našem kraju istopio, mi krenusmo put Zlatibora. Tako smo odlaskom na planinu, punu snega, praktično produžili zimu i u kombinaciji sa dosta čistog vazduha i dosta planinskog sunca iz nje izvukli ono najlepše, najzdravije... Jedno je sigurno, moj sin je uživao, prijalo mu je planinsko sunce, iako nije rumen, tamo se zarumeno kao bulka, spavao je kao beba i ručkao kao 'zmaj', al sam ga opisala :D, a bogami i 'mama' pa i  'mamina' mama,
a potom i 'mamin' tata :)))))






Jovan je  stekao  jednu veliku ljubav, ljubav prema konjima..
Prošlog leta smo pokušali da ga 'popnemo' na konja ali se jako uplašio i odustali smo, ali sada je imao  vremena da posmatra konje, sam je poželeo da im priđe, da ih pomiluje i na kraju je jahao, tako da nam je jahanje na kraju postalo 'hit 'odmora i svakodnevna obaveza, i bacilo u senku sve ostale  standardne aktivnosti na snegu...
Moj suprug i ja, inače mnogo volimo konje i imamo želju, zasad nerealnu, ali ne prestajemo da verujemo,
da jednog dana kupimo neki stari salaš u Vojvodini, najpre u Banatu, pa da ga oživimo ljubavlju, restauriranim nameštajem, autentično vojvođanskim, zatim cvećem, pa da imamo naše konje i još štošta i da tu odmaramo mozak sa našim sinom i dragim ljudima,
mnogo 'prostih' vojvođanskih zima, ako Bog da...

Zlatibor je za nas i više od planine, jer su  koreni mog dragog  tu negde, u Zlatiborskom okrugu.
 Zato ću sada malo da ih hvalim:)







''Stanovnici  Zlatibora se zovu Starovlasi, Ercovi ili Ere po postojbini Hercegovini, odakle su nekada došli na ovu teritoriju.. 
Poseduju duhovitost i lukavstvo, koje upotrebljavaju više iz razonode, a ređe iz koristi.
 'Zlatiborski' govor je spor i 'razvučen', pa je to za nas 'ubrzane' dobra relaksacija samo da ih slušamo..
Stari naziv za planinu Zlatibor je Rujno , čije ime potiče od žbunaste biljke ruj (Rhus cotynus) kojom je čitava oblast bila veoma bogata i koja se koristila za štavljenje i bojenje kože. U srednjevekovnoj srpskoj državi postojala je Župa Rujno koja je obuhvatala i današnju oblast Zlatibora. U turskim popisnim knjigama iz 15. i 16. veka imamo zabeležen naziv Rujni batra, što znači rujna planina, brdo. Posle srpskih ustanaka postojala je knežina (potom kapetanija, pa srez) Rujno. Taj je naziv za teritorijalno-administrativnu jedinicu bio u upotrebi sve do polovine 19. veka kada se promenio u Srez zlatiborski.
  Postoji tri predanja o postanku imena - Zlatibor. Izvesno je da je to ime nastalo od reči zlato, odnosno zlatni i bor, ali ne zna se na koji način. Jedno kaže da je ime Zlatibor nastalo od zlatne boje njegovih pašnjaka, što nije sasvim verovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari, i ovo predanje ne objašnjava otkud reč bor u imenu Zlatibora; drugo predanje kaže da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreći: "Zlatan je to bor!"; a treće predanje, verovatno najtačnije, kaže da je to ime postalo od jedne veoma retke vrste belog bora, tzv. zlatnog bora, čije je naučno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inž. Salihu Omanoviću. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.
 Poznato je da je nekada Zlatibor bio sav obrastao šumom. Danas ima najviše livada, ali imena nekih danas golih brda govore da je ranije bilo suprotno (Bučje, Česte, Šumatno brdo). Ne zna se šta je tačno uzrok tolikog nestajanja šuma. Ipak, najverovatnije je da je ove šume u najvećoj meri uništio jedan veliki požar koji se dogodio oko 1800-te godine.
 Pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenović. U početku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mesto na kom je Njegovo Kraljevsko Visočanstvo  ručalo, ali su se ubrzo pročuli i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
A onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karađorđević. Nakon njegovog boravka ,sagrađeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Čigota" i pekara.



  Zlatibor, danas, kao planina izuzetne lepote, čarobna zimi i nezaboravna leti, predstavlja mesto privremenog boravka onih koji, pre svega, tragaju za zdravljem, ali i za blagodetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oči odmaraju,
a telo puni energijom''...izvor





Ako još niste, u šta sumnjam, obavezno planirajte posetu ovoj lepotici iz Dinarske porodice, nećete se pokajati..

Sada ću sa reči preći na slike, koje će sve dočarati...




Zlatiborenje 









































photo by me